Indija, Indonezija: Treba li promijeniti programske paradigme Rafale predvidjeti budući uspjeh?

2021. će nesumnjivo biti godina posvećenja za Dassault Aviation, Safran, Thales, MBDA i oko 400 francuskih kompanija koje čine Tim Rafale, sa 146 čvrstih narudžbi za izvoz ili kompenzaciju za rabljene uređaje. A 2022. bi mogla biti i dobra godina, s dva velika ugovora u pripremi, Indija za svoju mornaricu s jedne strane, te da ojača svoje zračne snage s druge strane, suočen s porastom kineske i pakistanske moći, i Indonezije koja je sada sistematski integrirala Rafale u svojim prezentacijama o evoluciji njegovog vazduhoplovstva. Istovremeno, sama Francuska je naručila da avioni preuzmu svoj Mirage 2000 C, a danas ih ima više od 100. Rafale koji moraju biti isporučeni Vazdušno-kosmičkim snagama do 2035. godine.

Međutim, ovaj uspjeh nije bez stvarnih industrijskih i operativnih izazova za Francusku. U stvari, proizvodna linija Rafale de Merignac može proizvesti, prema Dassault Aviation, do 3 nova aviona mjesečno, odnosno 36 letjelica godišnje. Narudžbe uzete 2021. godine, planiranje isporuka za zračne snage i više nego ozbiljni izgledi o kojima se trenutno pregovara, već su dovoljni da se ovaj industrijski kapacitet zasiti u narednih 10 godina. Ako na ovakvoj situaciji nesumnjivo zavide brojni proizvođači aviona širom svijeta, to nije bez stvaranja pravih hendikepa, jer više nema industrijskog manevarskog prostora za odgovor na nove narudžbe, koje akte nacionalnih narudžbi, izvoza ili čak kompenzacije za prodaju polovnih uređaja, a ipak izuzetno perspektivno tržište za Rafale. Možemo li, u ovom kontekstu, zamisliti nove paradigme za Program? Rafale, kako bi se iskoristila trenutna dinamika u kratkoročnom, srednjem i dugoročnom periodu, uz zadovoljavanje očiglednih potreba za povećanjem mase francuskih zračnih snaga?

Prije nego što se posvetimo prezentaciji optimiziranog alternativnog rješenja, prikladno je postaviti nekoliko postulata koji objašnjavaju sadašnju situaciju. Danas, zapravo, program Rafale je, da tako kažemo, pod kontrolom francuskih vlasti, i već skoro petnaest godina. Tamo gde je Francuska prvobitno trebalo da naruči 320 aviona isporučenih tokom desetak godina kako bi formirala industrijski stub na kojem bi Dassault Aviation mogla da zamisli da izgradi svoju izvoznu strategiju, ona je pilotirala program "na minimumu", odnosno davanjem kratkoročnih narudžbi neophodno je da proizvodna linija ostane u funkciji, odnosno 11 uređaja godišnje, a sve uz spuštanje ciljanog obima uređaja na 225, i širenje ovih isporuka na dvadesetak godina. To je dovelo do značajnog povećanja troškova proizvodnje uređaja, što je predstavljalo hendikep tokom međunarodnih takmičenja.

Naredbe iz 2015. (Egipat i Katar) i 2016. (Indija) omogućile su Francuskoj da suspenduje sopstvene nabavke, kako bi sačuvala svoje skromne kredite za odbranu za određene druge prioritetne programe, obavezu preuzimanja 11. Rafale godine poštovala Francuska jer je ozbiljno potkopala ambicije drugih programa, kao što je FREMM na primjer. Od tada je vladajuća paradigma oko ovog programa bila da se izvozne porudžbine daju prioritetu u odnosu na nacionalne porudžbine, kako da bi se ispunila očekivanja kupaca u pogledu brzih isporuka, tako i da bi se omogućilo finansiranje drugih jednako hitnih programa u vojskama. I narudžbe za 2021. nisu izuzetak, budući da su isporuke koje očekuju UAE, Egipat, Hrvatska i Grčka raspoređene u narednih 7 godina, ostavljajući vrlo malu industrijsku maržu za integraciju novih proizvoda. Ostale "hitne" narudžbe od izvoznih kupaca također kao od nacionalnih armija.

Ostaje da se pročita 75% ovog članka,
Pretplatite se za pristup!

Les Klasične pretplate omogućiti pristup
članci u njihovoj punoj verzijii bez reklamiranja,
od 6,90 €.

Prijava za bilten