Tokom Hladnog rata, armije NATO-a, posebno američke, preuzele su obavezu da obuzdaju brojčanu nadmoć na kopnu sovjetskih snaga i snaga Varšavskog pakta, tako što su se opremile neviđenom vazdušnom snagom, sposobnom da preuzmu vazdušnu nadmoć nad bojnim poljem, i da nadoknadi nedostatke zapadnih kopnenih snaga. Ovako su F-4 Phantom II, F-15 Eagle, F-16 Fighting Falcon i drugi A-10 Warthogovi evoluirali zajedno sa evropskim Tornadom, Jaguarom, Harrierom i Mirageom da bi dobili prednost nad Mig-21, Mig-om. 23, Mig-25 i sovjetski Su-22, zahvaljujući svojoj tehnologiji ali i broju, sve do raspada sovjetskog bloka i raspada Varšavskog pakta. Tokom čitavog perioda nakon Hladnog rata, ova ista američka i zapadna zračna sila predstavljala je vrh zapadne nadmoći na planeti, do te mjere da je ovisnost svih zapadnih oružanih snaga o zračnoj moći dodatno porasla. Istovremeno, međutim, značajno smanjenje rizika od sukoba visokog intenziteta, te stalno povećanje troškova nabavke i implementacije borbenih aviona, doveli su do značajnog smanjenja veličine zračnih snaga, kako u Evropi tako i u preko Atlantika.
Zapravo, danas lovačka flota američkog ratnog vazduhoplovstva, sa nešto više od 2000 lovaca F15, F16, F22 i A10, predstavlja samo polovinu onoga što je bila sredinom 80-ih. Slično, u Evropi, francuski lovac flota je porasla sa više od 600 borbenih aviona 1985. na 250 danas, i sa više od 800 aviona na manje od 220 za nemačku borbenu flotu, dok je u isto vreme povećana jedinična cena Miragea 2000 ili F16 sa 15 miliona dolara (35 miliona dolara u 2022.) na više od 60 miliona dolara, a da avioni poput F-35A, F-15EX, THE Rafale ili Typhoon, znatno premašuje 80 miliona dolara pri kupovini. U meri u kojoj su ovi novi avioni uveliko porasli u kapacitetu, skalabilnosti i svestranosti tokom godina, i da je ruska lovačka flota smanjena sa 6000 na 1200 borbenih aviona, iako su njene kopnene snage takođe doživele veoma ozbiljna smanjenja u formatu (a da se rat u Ukrajini čak i ne pominje), ravnoteže su u ovoj oblasti očuvane u evropskom teatru. S druge strane, sasvim je drugačije sa Kinom.
Zaista, za razliku od Moskve, Peking se može osloniti na vrlo dinamičnu ekonomiju, a prije svega na tehnološke sposobnosti kojima sada nemaju na čemu zavidjeti zapadnjaci, uključujući i Amerikance. Osim toga, Narodnooslobodilačka armija je bila u stanju da integriše zapadne doktrine u pogledu vazdušnih snaga, za razliku od ruskih armija koje su i dalje u velikoj meri prožete svojim sovjetskim nasleđem, što ih je navelo da se opremaju novim avionima visokih performansi kao što je jednomotorni lovac J-10C, lovac za nadmoć u vazduhu J-11B i višenamenski lovac J-16, kao i avione 5. generacije kao što su J-20 i J-35, a istovremeno razvijaju mogućnosti podrške sa KJ. U zemlji su u toku zračni osmatračni avioni -500 i KJ-600, avioni za dopunjavanje goriva u zraku Y-20U i obavještajni avioni Y-8, te mnogi drugi napredni programi, uključujući i terenske borbene dronove. I za ministra američkog ratnog zrakoplovstva Franka Kendalla, jedina alternativa za suočavanje s kineskim izazovom u smislu zračnog ratovanja, oslanja se na masovnu upotrebu borbenih dronova kako bi se kompenzirala rastuća masa pekinških zračnih snaga.
Ostatak ovog članka rezerviran je za pretplatnike
Les Klasične pretplate omogućiti pristup
svi artikli bez reklama, od 1,99 €.
Prijava za bilten
Registrujte se za Meta-Defense Newsletter primiti
najnoviji modni članci dnevno ili sedmično
[…] […]