Sjajno-Rafale, Mirage NG: Francuska mora proučiti srednjoročnu alternativu FCAS-u

Reći da je program borbenih aviona nove generacije FCAS-a, koji okuplja Francusku, Njemačku i Španiju, trenutno na nizbrdici, bilo bi malo reći. Nakon nekoliko epizoda napetosti oko industrijske podjele između Pariza, Berlina i Madrida, program je sada u zastoju pred nemogućim sporazumom koji Njemačka i Airbus Defense & Space pokušavaju natjerati Pariz i Dassault Aviation da prihvate, a koji bi prisiliti francusku aeronautičku grupu da podijeli upravljanje prvim stubom koji se tiče dizajna lovca sljedeće generacije, ili NGF, sa svojim njemačkim kolegom. Već nekoliko sedmica, situacija je potpuno zamrznuta, Eric Trappier, izvršni direktor Dassault Aviation, nastavlja umnožavati izjave za medije kako bi stavio do znanja da njegova grupa neće učiniti nikakve dodatne ustupke Airbusu DS. Čini se da je smrtonosna putanja koju je pratio program čak stigla do Berlina, od tada prema izvještaju njemačkog Ministarstva odbrane, njemačke vlasti bi bile spremne da napuste program FCAS, s obzirom na duboka odstupanja kojima je predmet.

Napominjemo, s tim u vezi, ekstremnu diskreciju francuskih vlasti oko ove teme. Ako je istina da izvršna vlast danas vjerovatno ima mnogo tema kojima treba da se bavi, ostaje istina da su program FCAS-a, kao i njegov teški oklopni kolega MGCS, prije svega emanacije političke volje koju dijele Emmanuel Macron i Angela Merkel, prvi kako bi dao suštinu svojoj evropskoj odbrambenoj ambiciji, drugi kao izlaz iz poteškoća koje se očekuju za Njemačku nakon dolaska Donalda Trumpa u Bijelu kuću 2016. Od tada se kontekst duboko promijenio, od Joea Bidena zamijenio Trumpa i ponovo pokrenuo transatlantsku saradnju i centralnu ulogu Sjedinjenih Država u NATO-u. Što se tiče ponovljenih uvertira Emmanuela Macrona u korist Evrope La Défensea, svi su ostali mrtvo slovo na papiru među njegovim evropskim susjedima. Samo programi FCAS i MGCS ostali su da podrže ovu ambiciju, iako su sada suočeni s određenim industrijskim, operativnim i doktrinarnim realnostima, koje su sigurno dugo bile savršeno identificirane, ali koje danas više nisu kompenzirane snažnom politikom volje Makrona. -Par Merkel.

U svakom slučaju, s više nego sumornom budućnošću koja se pojavljuje za FCAS, teško je vidjeti kako bi politički oslabljeni Emmanuel Macron i Olaf Scholz više nego ikada mogli uložiti u njegovo spašavanje, što neće uspjeti bez poziranja značajni izazovi za francusku odbrambenu industriju, ali i prije svega za zračne i pomorske snage zemlje, dok je počela nova tehnološka trka u naoružanju. Svakako, za Dassault Aviation, Rafale ima razvojni potencijal da zadrži liniju nekoliko decenija. Međutim, i bez sumnje da bi takva hipoteza savršeno odgovarala industrijalcu i njegovim dioničarima dok bi knjiga narudžbi Rafale je puna 10 godina, ograničavajući se na iterativno razvijanje uređaja u godinama koje dolaze moglo bi dovesti do skleroze znanja i konkurentskih performansi cijelog ovog kritičnog sektora za privredu i za nacionalnu odbranu. U tom kontekstu, 3 hipoteze se mogu proučavati kako bi se odgovorilo na ove industrijske, tehnološke i sigurnosne izazove: dizajn super-Rafale, onaj Mirage NG, kao i ponovno pokretanje FCAS-a sa drugim partnerima, evropskim ili ne.

The SuperRafale : tranzicioni lovac

Le Rafale je zastrašujući borbeni avion, a njegov izvozni uspjeh je savršena demonstracija toga, posebno u odnosu na agresivne i atraktivne ponude američke industrije sa svojim F-35, F-16V i F-15EX. Osim svojih naprednih performansi i jedinstvene svestranosti na tržištu, Rafale sija iznad svega svojom sposobnošću da evoluira, do te mere da prvi Rafale F1 isporučen francuskoj mornarici početkom 2000-ih nadograđen je na standard F-3R omnirole, opremljen EASA RBE2 radarom i raketom Meteor Air-Air dugog dometa, a čak će se nositi i u budućnosti, prema standardu F4 a njegove sposobnosti zadiru u 5. generaciju. Međutim, trenutna koncepcija o Rafale počinje dostići svoje granice, što je dovelo do toga da Dassault dizajnira evoluciju F4 u dva standarda, jedan za avione iz prethodnih serija, drugi za nove avione, kako bi istovremeno imao nove evolutivne mogućnosti. Ovaj princip bi se mogao proširiti kao što je bio slučaj za Gripen E/F u odnosu na Gripen C/D, F/A-18 E/F Super Hornet u odnosu na Hornet, ili Super-Standard u odnosu na Gripen C/D vis Standarda, odnosno da se u relativno kratkom roku dizajnira novi Rafale prilagođen budućim potrebama, posebno onima prema kojima se Rafale struja neće moći da evoluira.

Ostaje da se pročita 75% ovog članka,
Pretplatite se za pristup!

Les Klasične pretplate omogućiti pristup
članci u njihovoj punoj verzijii bez reklamiranja,
od 6,90 €.

Prijava za bilten