Već nekoliko godina, tenzije između Washingtona i Pekinga, poput straha da će Peking pokrenuti ofanzivu na Tajvan, nastavile su rasti. Oni sada predstavljaju subjekt koji stalno flertuje sa casus belli, između upada američke i savezničke mornarice i zračnih snaga u Južno kinesko more i Tajvanski tjesnac, presretanja i pomorskih i zračnih upada Narodnooslobodilačke vojske oko ostrva, te uzastopnih i recipročnih odgovora čim Washington pošalje novu pošiljku oružja, parlamentarce ili članove vlade u Taipei.
Ratna dinamika je takva da su sada oružane snage obje zemlje uključene u trku u naoružanju kako bi nadmašile protivnika u onome što sve više izgleda kao neizbježna konfrontacija.
Međutim, trenutno niko ne predviđa izbijanje neprijateljstava u narednim mjesecima ili godinama, a Pentagon sa svoje strane procjenjuje da će period opasnosti početi 2027. godine.
S obzirom na industrijske programe koji su u toku u Pekingu, Tajpeju i Washingtonu, geopolitička dešavanja i ambicije lidera velikih svjetskih sila, koji bi bio najvjerovatniji datum za kinesku ofanzivu da povrati Tajvan u posjed i šta bi tada bilo strategiju koju je Peking izabrao da to postigne?
Prema blokadi, a ne masovnom aero-amfibijskom napadu
Često, kada se proučava scenario kineske ofanzive na Tajvan, on se zasniva na tome veliki aero-amfibijski napad na ostrvo, kojem je prethodilo intenzivno bombardovanje balističkim i krstarećim projektilima, ili čak dronovi, kako bi se savladala odbrambena infrastruktura ostrva.
Međutim, takva hipoteza bi bila, bez obzira na nivo pripreme i sredstva Pekinga, izuzetno rizična strategija za Narodnooslobodilačku vojsku.
Zaista, rijetke velike aero-amfibijske operacije koje su uspješno izvedene u historiji bile su protiv slabo branjenih obala (Operacija Baklja 1942., Operacija Mušketir 1956.), ili kada je napadač imao neospornu zračnu i pomorsku nadmoć i značajna sredstva za slabljenje odbrana protivnika i logističke linije, kao npr Overlord operacije et zmaj u 1944. godini, iskrcavanje Iwo Jime i Okinawe 1945. godine, operacija kromit (slijetanje u Incheon) 1950. godine, ili San Carlos u 1982).
Međutim, kao što su neuspesi ruske mornarice i zračnih snaga u Ukrajini odlično pokazali, vrlo je rizično htjeti lišiti protivnika vazdušnih, protivvazdušnih i protivbrodskih odbrambenih sposobnosti, čak i uz intenzivnu preventivnu upotrebu udare krstarećih i balističkih projektila.
Zapravo, mobilizacija velike pomorske i zračne flote za izvršenje napada na Tajvan mogla bi se dogoditi tek nakon što su zračne snage, protuzračna odbrana, obalna odbrana i tajvanska mornarica potpuno neutralizirane. Interveniraće tek nakon prve borbene faze relativno dugog trajanja.
Tada će biti veliki rizik da će takav zračni, balistički i sajber rat izazvati intervenciju Sjedinjenih Država i njihovih saveznika, ali i, kao što je slučaj u Ukrajini, radikalizaciju tajvanskog civilnog stanovništva, otežavajući najteže moguća uprava otoka kada tajvanske snage budu poražene.
Za Peking, međutim, postoji još jedna mogućnost, da se ne osloni na aero-amfibijski napad, već na nepropusnu pomorsku i zračnu blokadu ostrva, kako bi vremenom oslabili odlučnost samih Tajvanaca, a istovremeno ograničili sukobe između PLA i tajvanskih snaga, barem dok ih sprečavaju da pretjerano utiču na civilno stanovništvo i infrastrukturu.
Poput pomorske i zračne blokade koju je J. F. Kennedy sproveo 1962. oko Kube nakon isporuke sovjetskih balističkih projektila srednjeg dometa na ostrvo, cilj takve blokade bi bio da se održi udaljenost američke i zapadne vojne i tehnološke podrške prema ostrvu, dok je američku mornaricu i američko ratno zrakoplovstvo doveo u složenu situaciju u pogledu međunarodnih odnosa.
Dugoročno, blokada bi oštetila i cjelokupnu privredu ostrva, ali i čitave planete, koja je veoma ovisna o poluprovodnicima koji se proizvode u zemlji.
U stvari, čak i ako sukobi budu neizbježni između tajvanskih i kineskih snaga u takvom scenariju, sukob će ostati ispod praga koji vjerovatno neće mobilizirati javno mnijenje i zapadne političke lidere, za razliku od situacije s kojom se Rusija danas suočava udare i zlostavljanja ukrajinskih civila od strane ruske vojske.
Pod uslovom da je blokada dovoljno opravdana na javnoj i međunarodnoj sceni, te da se sredstva za njenu efektivnost zaista provode u dovoljnom periodu od nekoliko mjeseci, vrlo je vjerovatno da bi se tada radilo o najboljoj strategiji za Peking. da povrate kontrolu nad 23. provincijom, držeći pod kontrolom građanski otpor samih Tajvanaca, i predstavljajući na međunarodnoj sceni narativ koji će vjerovatno demobilizirati mnoge potencijalne saveznike otoka.
Koja su sredstva za održavanje pomorske blokade protiv američke mornarice?
Ostaje da se pročita 75% ovog članka,
Pretplatite se za pristup!
Les Klasične pretplate omogućiti pristup
članci u njihovoj punoj verzijii bez reklamiranja,
od 6,90 €.
Prijava za bilten
Registrujte se za Meta-Defense Newsletter primiti
najnoviji modni članci dnevno ili sedmično
[…] […]
[…] dolaze, otvoreno označavajući Rusiju kao „agresivnu naciju“ s jedne strane, i Kinu i njene ambicije na Tajvanu kao veliku prijetnju regionalnom miru i međunarodnoj ravnoteži koja garantuje […]
[…] svake godine. Drugim riječima, nadovezujući se na trenutnu dinamiku, Narodna Republika Kina će do 2035./2040. imati mornaričke snage sastavljene od..., 80 razarača i krstarica, 60 fregata i 20 velikih amfibijskih brodova, na ramenima 15 […]
[…] 29. jula 2022. […]
[…] Već nekoliko godina, tenzije između Washingtona i Pekinga, kao što je strah da će Peking pokrenuti ofanzivu na Tajvan, nastavile su rasti. […]