Već nekoliko godina, tenzije između Washingtona i Pekinga, poput straha da će Peking pokrenuti ofanzivu na Tajvan, nastavile su rasti. Oni sada predstavljaju subjekt koji stalno flertuje sa casus belli, između upada američke i savezničke mornarice i zračnih snaga u Južno kinesko more i Tajvanski tjesnac, presretanja i pomorskih i zračnih upada Narodnooslobodilačke vojske oko ostrva, te uzastopnih i recipročnih odgovora čim Washington pošalje novu pošiljku oružja, parlamentarce ili članove vlade u Taipei.
Ratna dinamika je takva da su sada oružane snage obje zemlje uključene u trku u naoružanju kako bi nadmašile protivnika u onome što sve više izgleda kao neizbježna konfrontacija.
Međutim, trenutno niko ne predviđa izbijanje neprijateljstava u narednim mjesecima ili godinama, a Pentagon sa svoje strane procjenjuje da će period opasnosti početi 2027. godine.
S obzirom na industrijske programe koji su u toku u Pekingu, Tajpeju i Washingtonu, geopolitička dešavanja i ambicije lidera velikih svjetskih sila, koji bi bio najvjerovatniji datum za kinesku ofanzivu da povrati Tajvan u posjed i šta bi tada bilo strategiju koju je Peking izabrao da to postigne?
Prema blokadi, a ne masovnom aero-amfibijskom napadu
Često, kada se proučava scenario kineske ofanzive na Tajvan, on se zasniva na tome veliki aero-amfibijski napad na ostrvo, kojem je prethodilo intenzivno bombardovanje balističkim i krstarećim projektilima, ili čak dronovi, kako bi se savladala odbrambena infrastruktura ostrva.
Međutim, takva hipoteza bi bila, bez obzira na nivo pripreme i sredstva Pekinga, izuzetno rizična strategija za Narodnooslobodilačku vojsku.
Zaista, rijetke velike aero-amfibijske operacije koje su uspješno izvedene u historiji bile su protiv slabo branjenih obala (Operacija Baklja 1942., Operacija Mušketir 1956.), ili kada je napadač imao neospornu zračnu i pomorsku nadmoć i značajna sredstva za slabljenje odbrana protivnika i logističke linije, kao npr Overlord operacije et zmaj u 1944. godini, iskrcavanje Iwo Jime i Okinawe 1945. godine, operacija kromit (slijetanje u Incheon) 1950. godine, ili San Carlos u 1982).
Međutim, kao što su neuspesi ruske mornarice i zračnih snaga u Ukrajini odlično pokazali, vrlo je rizično htjeti lišiti protivnika vazdušnih, protivvazdušnih i protivbrodskih odbrambenih sposobnosti, čak i uz intenzivnu preventivnu upotrebu udare krstarećih i balističkih projektila.
Zapravo, mobilizacija velike pomorske i zračne flote za izvršenje napada na Tajvan mogla bi se dogoditi tek nakon što su zračne snage, protuzračna odbrana, obalna odbrana i tajvanska mornarica potpuno neutralizirane. Interveniraće tek nakon prve borbene faze relativno dugog trajanja.
Tada će biti veliki rizik da će takav zračni, balistički i sajber rat izazvati intervenciju Sjedinjenih Država i njihovih saveznika, ali i, kao što je slučaj u Ukrajini, radikalizaciju tajvanskog civilnog stanovništva, otežavajući najteže moguća uprava otoka kada tajvanske snage budu poražene.
Za Peking, međutim, postoji još jedna mogućnost, da se ne osloni na aero-amfibijski napad, već na nepropusnu pomorsku i zračnu blokadu ostrva, kako bi vremenom oslabili odlučnost samih Tajvanaca, a istovremeno ograničili sukobe između PLA i tajvanskih snaga, barem dok ih sprečavaju da pretjerano utiču na civilno stanovništvo i infrastrukturu.
Poput pomorske i zračne blokade koju je J. F. Kennedy sproveo 1962. oko Kube nakon isporuke sovjetskih balističkih projektila srednjeg dometa na ostrvo, cilj takve blokade bi bio da se održi udaljenost američke i zapadne vojne i tehnološke podrške prema ostrvu, dok je američku mornaricu i američko ratno zrakoplovstvo doveo u složenu situaciju u pogledu međunarodnih odnosa.
Dugoročno, blokada bi oštetila i cjelokupnu privredu ostrva, ali i čitave planete, koja je veoma ovisna o poluprovodnicima koji se proizvode u zemlji.
U stvari, čak i ako sukobi budu neizbježni između tajvanskih i kineskih snaga u takvom scenariju, sukob će ostati ispod praga koji vjerovatno neće mobilizirati javno mnijenje i zapadne političke lidere, za razliku od situacije s kojom se Rusija danas suočava udare i zlostavljanja ukrajinskih civila od strane ruske vojske.
Pod uslovom da je blokada dovoljno opravdana na javnoj i međunarodnoj sceni, te da se sredstva za njenu efektivnost zaista provode u dovoljnom periodu od nekoliko mjeseci, vrlo je vjerovatno da bi se tada radilo o najboljoj strategiji za Peking. da povrate kontrolu nad 23. provincijom, držeći pod kontrolom građanski otpor samih Tajvanaca, i predstavljajući na međunarodnoj sceni narativ koji će vjerovatno demobilizirati mnoge potencijalne saveznike otoka.
Koja su sredstva za održavanje pomorske blokade protiv američke mornarice?
Ostatak ovog članka rezerviran je za pretplatnike
Les Klasične pretplate omogućiti pristup
svi artikli bez reklama, od 1,99 €.
Prijava za bilten
Registrujte se za Meta-Defense Newsletter primiti
najnoviji modni članci dnevno ili sedmično
[…] […]
[…] dolaze, otvoreno označavajući Rusiju kao „agresivnu naciju“ s jedne strane, i Kinu i njene ambicije na Tajvanu kao veliku prijetnju regionalnom miru i međunarodnoj ravnoteži koja garantuje […]
[…] svake godine. Drugim riječima, nadovezujući se na trenutnu dinamiku, Narodna Republika Kina će do 2035./2040. imati mornaričke snage sastavljene od..., 80 razarača i krstarica, 60 fregata i 20 velikih amfibijskih brodova, na ramenima 15 […]
[…] 29. jula 2022. […]
[…] Već nekoliko godina, tenzije između Washingtona i Pekinga, kao što je strah da će Peking pokrenuti ofanzivu na Tajvan, nastavile su rasti. […]