5 iznenađujućih otkrića o ruskoj vojsci u Ukrajini

Samo nekoliko sedmica prije početka ruske ofanzive u Ukrajini, poljska štampa ponovila je rezultate vrlo zabrinjavajuće simulacijske vježbe. Nazvan "Zima-2020" (zima 2020.), pokazao je da će ruska ofanziva na Poljsku dovesti do pada Varšave za samo 4 dana, a sve ključne tačke u zemlji za samo nedelju dana. Četiri sedmice kasnije, ruske snage koje su vodile ofanzivu na Kijev bile su blokirane u predgrađu grada i pretrpjele su velike gubitke od vrlo borbene, ali još uvijek loše opremljene i neorganizirane ukrajinske vojske. Mesec dana kasnije, Moskva je odlučila da povuče svoje prisustvo u severnoj Ukrajini, kako bi pokušala da se okrene ka Donbasu i Harkivu koji su nastavili da se drsko odupiru uzastopnim ofanzivama ruskih trupa i njihovih zastupnika iz Donbasa i jugu zemlje kako bi zauzeti Mariupolj i tako napraviti spoj sa Donbasom s jedne strane i zauzeti Odesu s druge strane. Danas znamo da je samo Mariupolj na kraju popustio nakon borbe retkog herojstva, dok su ukrajinske snage već nekoliko dana pokrenule ogromne ofanzive da povrate deo teritorije izgubljene u Donbasu protiv Hersona.

Jasno je da je percepcija ruske vojne moći od strane stručnjaka, kako vojnih tako i civilnih, bila uglavnom pogrešna. Ponašanje ruskih trupa u Ukrajini, ali i efikasnost opreme i komandovanja, doveli su u pitanje mnoge izvesnosti koje su postojale pre ovog rata. Među ovim iznenađujućim otkrićima i otkrićima, njih 5 zaslužuju detaljniji pogled: neuspjesi planiranja i obavještajnih podataka, poteškoće kombiniranog djelovanja oružja, slabost zračnih snaga, neučinkovitost pomorskih snaga, kao i otpornost zemlje i vojske pred gubicima.

1- Neuspjesi ruskog planiranja i obavještajnih službi

Sve do večeri 23. februara 2022. mnogi vojni stručnjaci, kao i većina obavještajnih službi, s izuzetkom Sjedinjenih Država, vjerovali su da je ruska ofanziva na Ukrajinu nevjerovatna, ako ne i nemoguća. U najgorem slučaju, prema njihovim riječima, to je bilo novo raspoređivanje snaga na ukrajinskim granicama kako bi se uticalo na pregovore s Evropom i NATO-om. Za ove stručnjake nije se ni na koji način radilo o naivnosti prema ruskom režimu, niti o deplasiranom samozadovoljstvu njegovog predsjednika, već o činjeničnoj analizi situacije. Zaista, vojna snaga koju je Moskva rasporedila, nešto više od 200.000 ljudi, na granicama Ukrajine, izgledala je previše ograničena da bi osigurala pobjedu nad otprilike 300.000 ukrajinskih branilaca, čak i uzimajući u obzir nadmoć koju je tada preuzela ruska komanda, oprema, vatrena moć, vazdušna snaga i trupe.

Nadalje, ako ofanziva ne postigne svoje ciljeve u roku od nekoliko sedmica, ruske armije bi se tada mogle naći u teškim manevrima zbog otopljavanja na sjeveru i istoku zemlje. Drugim riječima, ruske armije nisu imale sredstva da mirno izvedu ofanzivu tako geografski široku kakvu bi raspoređivanje snaga moglo sugerirati. Ostalo, očigledno, znamo. Ruska ofanziva je zaustavljena u Kijevu, Harkovu i Donbasu, a samo je južni front omogućio ruskim armijama da ostvare značajne teritorijalne prednosti. Dolazak otopljavanja krajem marta primorao je ruski Generalštab da povuče svoje trupe sa severa zemlje, nesposobne za efikasno manevrisanje, dok su pretrpele sve veće i teške gubitke od lakših i veoma pokretnih ukrajinskih jedinica.

Očigledno je da je ruska vojna operacija pretrpjela ozbiljne neuspjehe, kako u planiranju tako i u obavještajnim podacima. Ruski stratezi, prije svega Vladimir Putin, okićeni svim vrlinama, uključujući i talenat velemajstora u igri šaha, očito nisu znali kako da predvidje neuspjehe kojima će biti izložene vojske, te su ozbiljno potcijenio borbenost i sposobnost otpora samih Ukrajinaca, kao i njihovih vođa. Do danas još uvijek ne znamo razloge za takve greške, koje su zapadnim analitičarima ipak izgledale očigledne. Vjerovatno je, kao što je često slučaj, nekoliko pratećih faktora dovelo do takvog neuspjeha, počevši od pritisaka onih koji su na vlasti do precijenjenja operativnih sposobnosti ruskih jedinica u pozadini endemske korupcije, kao i ozbiljnog potcjenjivanja potencijala za otpor i mobilizaciju ukrajinske moći. Ostaje činjenica da je, očito, strateška i taktička nadmoć ruskih vojski, koja je još uvijek pretpostavljena početkom 2022. godine, u velikoj mjeri narušena vojskom sačinjenom od vojnih obveznika i rezervista, te je vjerovatno da će “Zima 2020” biti da bi se danas reproducirali, rezultati bi bili veoma različiti.

2- Poteškoće ruskih jedinica u pogledu kombinovanih oružanih akcija

Ostatak ovog članka rezerviran je za pretplatnike

Les Klasične pretplate omogućiti pristup
svi artikli bez reklama, od 1,99 €.

Prijava za bilten