Tehnologija ili masa? Ovo pitanje je bilo u središtu planskih napora svih velikih vojski u svijetu u posljednjih 50 godina, a svaki od ovih atributa ima svoje prednosti i slabosti. Dakle, tehnologija značajno povećava efikasnost i svestranost opreme, kao i njihovu izdržljivost, ali izaziva povećanje nelinearnih troškova projektovanja i proizvodnje, a ponekad i operativnih ćorsokaka, kao što je to bio slučaj sa nekoliko velikih američkih programa posljednjih decenija kao što su razarači Zumwalt, Littoral Combat Ship i GCV program američke vojske. Svaki put su se ovi programi susreli s pretjeranim tehnološkim ambicijama koje su dovele do eksplozije troškova, a potom i do prestanka proizvodnje. Čak i za veoma plodan program Joint Strike Fighter koji će roditi F-35, suočio se sa eksplozijom troškova razvoja, a i dalje se suočava sa troškovima održavanja mnogo višim od onoga što je prvobitno planirano za ovaj avion koji je trebao zamijeniti F-16.
Nasuprot tome, masa, koja je bila u središtu briga vojski oba tabora tokom Hladnog rata, iako nudi veliku otpornost i proširuje operativne mogućnosti u borbi, pati od vrlo visokih troškova vlasništva i nailazi na poteškoće koje vojske se danas susreću u dopunjavanju svog već smanjenog broja. U stvari, političkim i vojnim donosiocima odluka bilo je lako da se uvjere u to tehnologija je bila alternativa masama, i koncentrirati ulaganja u ovu oblast, ponekad i izvan razumnog nivoa, do te mjere da se opremimo opremom koja je ne samo mnogo skuplja, već je i mnogo krhkija i teža za održavanje u borbi. Ova teška arbitraža je, međutim, imala relativno minimalne posljedice u posljednjih 30 godina nestankom sukoba velikih razmjera i visokog intenziteta. Rat u Ukrajini i rastuće prijetnje u mnogim pozorištima okončali su ovaj status quo. Od sada je za sve vojske postalo bitno da budu mnogo pažljivije i uravnoteženije u svojim odlukama.
Upravo je u tom kontekstu Sebastien Lecornu, francuski ministar oružanih snaga, želio da redefinira prioritete opreme u okviru sledeći Zakon o vojnom programiranju, koji će stupiti na snagu 2023. godine ZPM-a 2019-2025. A među različitim oblastima poboljšanja koje je ministar predstavio, u rasponu od premještanja određenih industrijskih kapaciteta do stvaranja zaliha opreme, kao i sirovina za njihovu proizvodnju i održavanje, ponovo se pojavio pojam koji je godinama napušten, rustikalnost vojne opreme. “ Moglo bi se zapitati da li je tehnološki napredna oprema, ali u malim količinama, poželjnija od brojne, rustikalnije, ali neophodne opreme. Ovo je pitanje koje se nameće u kontekstu reteksa Ukrajine i refleksije BITD-a o otpornosti. » posebno je izjavio u govor održan 7. jula pred Narodnom skupštinom. Od tada, ovu ideju rustikalnosti opreme preuzeo je i sam ministar, kao i novi generalni delegat za naoružanje Emmanuel Chiva. Čak za načelnika Generalštaba Oružanih snaga, generala Burkharda, rustikalnost ponovo postaje problem, iako se više odnosi na izdržljivost borca nego na njihovu opremu.
Ostaje da se pročita 75% ovog članka,
Pretplatite se za pristup!
Les Klasične pretplate omogućiti pristup
članci u njihovoj punoj verzijii bez reklamiranja,
od 6,90 €.
Prijava za bilten
Registrujte se za Meta-Defense Newsletter primiti
najnoviji modni članci dnevno ili sedmično
[…] […]