Nosači aviona NG, FCAS, MGCS...: Da li je Francuska ciljala previsoko?

Prije samo dvije godine ozvaničila se ministrica oružanih snaga Florence Parly početak studijskih radova za izgradnju novog nosača aviona koji je trebao zamijeniti Charles de Gaulle od 2038.

Od tada su se mnoge informacije filtrirale u vezi s ovim programom, koji bi, poput Charles de Gaullea, trebao biti na nuklearni pogon i dostići 75.000 tona deplasmana, posebno da bi mogao implementirati nove 90-metarske elektromagnetne katapulte potrebne za lansiranje novi Fighter nove generacije iz FCAS programa, koji je sam po sebi mnogo impozantan Rafale M.

Vrlo predvidljivo, troškovi dizajna i proizvodnje broda su također doživjeli vrlo značajan porast u odnosu na 2 milijarde eura koliko je Charles de Gaulle sagradio 90-ih godina.

Zaista, dok je u početku novi nosač aviona bio procijenjen na između 5 i 6 milijardi eura, sada bi se radilo o cijeni projektovanja i izgradnje od oko 8 milijardi eura ili čak više. A u kontekstu pripreme sledećeg Zakona o vojnom programiranju 2024-3020, za koji će ipak biti izdvojeno oko 400 milijardi evra, odnosno 100 milijardi evra više od prethodnog, ovaj trošak predstavlja problem...

Zapravo, bilo da se radi o PANG programu za nosače aviona nove generacije, programu FCAS za borbene avione 6. generacije, programu MGCS za borbene tenkove budućnosti, kao io SSBN3G podmornički program treće generacije balističkih projektila Od suštinskog značaja za francusko odvraćanje, svi obećavaju da će biti posebno pohlepni u kreditima, do te mere da onemoguće rekonstrukciju određenih sposobnosti armija, kao u slučaju teških oklopnih snaga ili artiljerije velikog dometa.

Činjenica je da, bilo da se radi o FCAS-u, MGCS-u ili PANG-u, čini se da svaki od ovih programa ima za cilj razviti opremu mnogo impozantniju i skuplju od onih koju će zamijeniti, ne samo zbog povećanja tehnoloških troškova i inflacije, već i zbog mnogo većih ambicija, približavanje francuske vojne industrijske proizvodnje opremi koju proizvode Sjedinjene Države i udaljavanje od onoga što je tradicionalno bio operativni, ali i komercijalni uspjeh francuske odbrambene opreme od 60-ih.

Zaista, ako je Francuska posvetila više od 4% svog bruto domaćeg proizvoda svojim odbrambenim naporima početkom 60-ih, francuska ekonomija se jedva oporavljala od ožiljaka Drugog svjetskog rata, prisiljavajući zemlju da bude inventivna kako bi dizajnirala efikasno i atraktivna oprema, ali mnogo jeftinija od američkih oružanih sistema koji su se etablirali na tržištu.

Ovako je francuski proizvođač aviona Dassault Aviation dizajnirao Mirage III, lovac presretač koji je upola teži od impozantnog F-4 Phantom II, nadmašujući F-104 u gotovo svim oblastima, dok je znatno jeftiniji od ova dva uređaja.

U isto vrijeme, nadovezujući se na uspjeh AMX-13, AMX je dizajnirao srednji tenk AMX-30 od 36 tona, kada su Sjedinjene Države proizvodile preko 60 tone M-52. Što se tiče dva francuska nosača aviona, Clemenceau i Foch, oni su jedva premašili 32.000 tona potpuno natovarenih za dužinu od 265 metara, dok je američki Forrestal koketirao sa 80.000 tona za dužinu od 326 metara.

Ostatak ovog članka rezerviran je za pretplatnike

Les Klasične pretplate omogućiti pristup
svi artikli bez reklama, od 1,99 €.

Prijava za bilten