Na početku 2000-ih, južnokorejska odbrambena industrija još je bila u povojima, čak i ako je već dizajnirala određena oklopna vozila kao što su teški tenk K1, oklopno borbeno vozilo K200 i lake korvete Donghae. Od tada, oslanjajući se na značajne tehnološke transfere povezane sa svojim akvizicijama i lokalnim proizvodnim programima, ali i na globalnu nepokretnost zapadnih proizvođača oružja između kraja Hladnog rata i sredine 2010-ih, Seul se popeo na postolje dizajnera i proizvođača oružja. napredna vojna oprema, kao u oblasti kopnene borbe sa porodicom teških guseničarskih oklopnih vozila u rasponu od tenka K2 Black Panther na borbeno vozilo pješadije AS21 Redback, u pomorskom polju AIP podmornice Dosan Ahn Chango do teškog razarača Sejong the Great, u projektilima balističke rakete srednje promjene Hyunmoo 4-4 do antibalističke rakete L-SAM , te u borbenoj avijaciji sa trenažnim i jurišnim avionom FA-50 i novim srednjim lovcem KF-21 Boramae, a sada je pozicioniran kao veliki konkurent, posebno za evropske proizvođače, u mnogim oblastima, uključujući i Evropu.
Danas, sa 22 napadne podmornice ili AIP-a na konvencionalni pogon, 13 razarača i fregata, 21 korveta, kao i 2 amfibijska nosača helikoptera i 8 velikih desantnih brodova, južnokorejska mornarica postala je ne samo jedna od najimpozantnijih na pacifičkom teatru, ali i jedan od najsnažnije naoružanih, 3 razarača klase Sejong Veliki, sa 128 vertikalnih silosa, ustupajući na primjer samo krstaricama klase Kirov u ovoj oblasti. Ali postoji program koji izaziva mnogo kontroverzi u zemlji, koji ima za cilj da južnokorejskoj mornarici obezbedi jedan ili više nosača aviona ili nosača aviona, sposobnih za upravljanje borbenim avionima.
Istina je da je ovaj program, koji još nije formalno započet, doživio mnoge zaokrete otkako ga je prvi put spomenuo južnokorejski generalštab. u julu 2019. u obliku dva jurišna nosača helikoptera od 30.000 tona izvedena iz klase Doko, namijenjen za implementaciju 20 F-35B s vertikalnim ili kratkim poletanjem i slijetanjem koje je Ratno zrakoplovstvo tek trebalo naručiti. Za Seul se tada radilo o odgovoru na predstojeći stupanje u službu drugog kineskog nosača aviona, Shandong, porinutog u aprilu 2017. godine, a koji se pridružio aktivnoj službi u okviru mornarice PLA u decembru 2019. godine.
Hipoteza koju je Seul usvojio bila je tada veoma inspirisana konverzijom dva nosača helikoptera klase Izumo japanskih mornaričkih snaga samoodbrane najavljene nekoliko nedelja ranije, ponovo za implementaciju flote od četrdesetak F-35B koju je naručio Tokio, oba za odgovoriti na kinesku prijetnju i umiriti Donalda Trumpa, koji je veoma uporan na balansiranju američkog trgovinskog bilansa sa Japanom.
Međutim, brzo je program rastao, i u oktobru 2019. više se nije radilo o brodovima od 30.000 tona, već o dvije opcije, jedan od 41.000 tona za 238 metara označava laki nosač aviona, a drugi od 71.000 tona za 298 metara označava srednji nosač aviona. U oba slučaja radilo se o brodovima opremljenim odskočnom daskom i bez katapulta ili linija za zaustavljanje, poput britanskih, italijanskih, španskih ili čak japanskih nosača aviona, namijenjenih za implementaciju helikoptera i aviona s vertikalnim slijetanjem i kratkim uzlijetanjem, kao što su Harrier ili the Lightning II. godinu dana kasnije, u avgustu 2020., južnokorejski model nosača aviona bio je natovaren samo 40.000 tona, i izgubio je svoju odskočnu dasku za konfiguraciju blisku LHA klase America američke mornarice.
Ostatak ovog članka rezerviran je za pretplatnike
Les Klasične pretplate omogućiti pristup
svi artikli bez reklama, od 1,99 €.
Prijava za bilten
Registrujte se za Meta-Defense Newsletter primiti
najnoviji modni članci dnevno ili sedmično
Zanimljivo je biti reaktivan i razmišljati o "svježim vijestima", ali smatram da uredničkoj liniji nedostaje dosljednost. Razvija se, na primjer, na temu lakih lovaca, koji su se nekada smatrali zanimljivim, a zatim osuđeni malo kasnije. (iako posjedovanje jeftinog lakog lovca za obuku, operativnu postojanost, prepozicioniranje izvan kontinentalne Francuske ili operacije niskog intenziteta omogućava koncentriranje resursa visokih performansi tamo gdje su zaista potrebni). I ovdje za nosače aviona: jednog dana podržavamo nuklearni PA, da bismo kasnije smatrali da bi korejski projekat (sve do sada teoretski) bio prikladniji, samo na osnovu vrlo parcijalnih kriterija vezanih za izvoz. Članak prije svega pokazuje da Korejci ne znaju šta žele, čak i ako su postali konkurentni igrač na tržištu oružja.
Cilj nije iznošenje „istina“, već podnošenje obrazloženja, što objašnjava da je u zavisnosti od predmeta moguće doći do različitih zaključaka jer su paradigme koje se uzimaju u obzir različite. Svako može pronaći alate za formiranje vlastitog mišljenja.
Da li je laki borac osuđen na propast? Moguće je, jer zaista uočavamo pomak ka težim uređajima za akviziciju. Međutim, da li postoji interes za razvoj nasljednika modela iz 2000. godine? vrlo vjerovatno. Ali sigurno će biti teže od 2000. godine... Pitanje perspektive.
Isto važi i za nosače aviona. Trebamo li zadržati PANG program? da, to je nepobitno. Treba li ga zadržati u sadašnjem obliku? mnogo je upitnije. Opet, sve zavisi od postavljenog pitanja.
[…] c 128 vertikalnih silosa, ustupajući na primjer samo krstaricama klase Kirov u ovoj oblasti. Ali to je program koji izaziva mnogo kontroverzi u zemlji, […]
Ključno je da razvijemo i proizvedemo za sebe oružje neophodno za našu odbranu. Žalosno je što nemamo aktivne proizvodne kapacitete za npr. borbene tenkove.
Da bi imala potrebnu masu, industriji je potreban izvoz. Međutim, potrebe Evrope su dovoljno velike za masovnu proizvodnju osnovnog oružja i oružanih sistema.
Francuski narod i evropski narodi izgleda nisu svjesni ekonomskih i vojnih pitanja, ključnih za naš opstanak. Da li su naši politički lideri više poput naših izabranih predstavnika, vođeni kratkoročnim izbornim razmatranjima?
Rat koji je započela Rusija otvorio nam je oči za opasnosti u svijetu. Kako je Evropa to što jeste, Francuska se prvo mora osloniti na sebe u svim ključnim oblastima. Ona mora udvostručiti svoje napore, nudeći svakoj evropskoj zemlji priliku da učestvuje u ovim naporima u zajedničkom interesu.
Čini li Francuska dovoljno da neumorno uvjerava svaku državu, članicu ili ne EU, u programe koje treba sprovesti i da pobudi interes država da rade s nama na efikasan, otvoren i uvažavajući način za zajednički interes?
Uvjeriti, ulijeva povjerenje. Sa 200 rezervoara i stotinu cevi od 155 mm, nikoga ne inspirišemo.
[…] […]