Kako će borbene bespilotne letjelice poremetiti industrijsku i doktrinarnu jednačinu borbene avijacije?

Posebno se čeka dolazak borbenih dronova, ovih bespilotnih uređaja dizajniranih za izvršavanje misija umjesto borbenih aviona. Oni će, u stvari, činiti pravi stožer onoga što se opisuje kao 6. generacija borbenih aviona, kojoj će pripadati američki NGAD, kao i evropski NGF i Tempests.

Ako svi predviđaju ovu neizbježnu evoluciju, način na koji će se ti dronovi koristiti, a samim tim i način na koji će biti dizajnirani, i dalje ostaje vrlo različit ovisno o projektima.

Tako su Rusi dizajnirali S-70 Okhotnik-B, borbeni dron od 20 tona, čije performanse, a svakako i cijena, približavaju tradicionalnom borbenom avionu. MQ-25 Stingray, koji je razvio Boeing za misije punjenja goriva u vazduhu američke mornarice, ima jediničnu cijenu od 150 miliona dolara, višu od one za F/A-18 E/F Super Hornet i F-35C Lightning II, njegova dva trenutna borbenih aviona.

S druge strane, novi programi razvijeni, preko Atlantika, u ovoj oblasti, imaju tendenciju da dizajniraju mnogo ekonomičnije borbene dronove, kao što je Boeingov MQ-28 Ghost Bat dizajniran u saradnji sa Australijom, koji cilja jediničnu cenu od 10 do 15 miliona dolara, dok Američko ratno zrakoplovstvo objavilo je, u sklopu programa NGAD, da ima za cilj nabavku flote polupotrošnih borbenih dronova koji koštaju između četvrtine i trećine cijene F-35A, odnosno 22 do 30 miliona dolara.

Upravo u tom pravcu američka mornarica, nakon vrlo skupog MQ-25 Stingray, sada želi da se kreće, uz, u konačnici, duboki preokret lovačke flote ukrcanih na američke nosače aviona, kao i paradigme koje upravljaju operativnim i industrijski aspekti borbenih aviona.

Meta-Defense slavi 5. godišnjicu!

- 20% na vašoj Classic ili Premium pretplati, s kodom Metanniv24

Koristim to !

Ponuda vrijedi od 10. do 20. maja za online pretplatu na novu Classic ili Premium, godišnju ili sedmičnu pretplatu na web stranici Meta-Defense.

Američka mornarica želi borbene dronove vrijedne 15 miliona dolara koji će letjeti samo 200 sati

Upravo u ovom kontekstu novi program Collaborative Combat Aircraft ili CCA. Ovo je detaljno objasnio kontraadmiral Stephen Tedford, koji je na čelu Programskog izvršnog ureda za bespilotnu avijaciju i udarno oružje, ili PEO (U&W), na godišnjoj konferenciji Mornaričke lige o Sea Air Spaceu, početkom ove sedmice.

Prema njegovim riječima, američka mornarica namjerava da ne prati putanju MQ-25, već da se okrene prema borbene bespilotne letelice mnogo ekonomičniji, da prati svoj Lightning II, njegov Super Hornet i njihov nasljednik, budući NGAD, koji neće ući u upotrebu prije kraja sljedeće decenije.

Konkretnije, američka mornarica ima za cilj nabavku borbenih dronova čija jedinična cijena ne bi prelazila 15 miliona dolara. Iznad svega, ovi uređaji moraju imati vrlo niske troškove implementacije i bez troškova održavanja.

I sa dobrim razlogom, moraće da lete samo 200 sati, pre nego što budu upotrebljeni ili kao meta za privlačenje neprijateljske vatre, ili kao dron za napad. U ovim okolnostima nema govora o trošenju više nego što je striktno neophodno za dizajniranje i izgradnju dronova s ​​ograničenim vijekom trajanja.

I da dodamo da u konačnici američka mornarica ima za cilj da više od 60% svoje flote borbenih aviona čine bespilotne letjelice, koje rade u službi pilotiranih aviona, ali i samostalno.

Što se tiče američkog ratnog vazduhoplovstva, puštanje u upotrebu prve od ovih bespilotnih letelica planirano je za kraj decenije, čak i ako kapaciteti koji se očekuju u ovom trenutku budu niži od onih predviđenih programom, te će stoga zahtevati nadzor i kontrolu pilotiranog uređaja.

Predstojeća revolucija u industrijskom i budžetskom modelu borbene avijacije

O performansama i operativnim sposobnostima ovih budućih borbenih dronova, u pogledu teških dronova poput S-70, dronova tipa Loyal Wingmen, ili potrošnih dronova, poput Remote Carrier Expendable, već je bilo riječi u brojnim člancima koje je objavila specijalizirana štampa.

Implikacije na industrijski i budžetski model, koje okružuju ovaj razvoj, bile su mnogo manje. I u slučaju modela koji spominje američka mornarica, ali i od strane američkog ratnog vazduhoplovstva za NGAD program, ove su znatne.

Troškovi vlasništva za borbeni dron su tri puta manji u odnosu na borbeni avion

Zaista, dron od 15 miliona dolara, namijenjen za letenje oko 200 sati, ostat će u službi, u najboljem slučaju, pet godina, što predstavlja trošak vlasništva od 3 miliona dolara godišnje, budući da su troškovi održavanja smanjeni na 0, a ti troškovi implementacije su minimalne.

S druge strane, oni će imati brojne operativne atribute, kao što je mogućnost nošenja senzora ili oružja, što ih čini samostalnim avionom, što se mora smatrati takvim u odnosu snaga.

Ovaj trošak je znatno niži od cijene borbenog aviona kao što je F-35C, verzija lovca Lockheed Martin na nosaču. Uz jediničnu cijenu od 120 miliona eura, za radni vijek procijenjen na 40 godina (u najboljem slučaju), ima i trošak vlasništva od 3 miliona dolara godišnje.

S druge strane, F-35C ima veoma visoke troškove implementacije, od 3 do 6 miliona dolara godišnje, za 200 godišnjih sati leta, dok su njegovi troškovi evolucionog održavanja isto tako visoki, 15 miliona dolara svakih pet godina, ili, opet, 3 miliona dolara godišnje.

Ukupno, ukupni godišnji troškovi posedovanja F-35C, koji su oko 9 do 10 miliona dolara godišnje, što je u skladu sa cenom aviona tokom njegovog životnog veka, koja se danas procenjuje na 400 miliona dolara, stoga su tri puta veća nego borbenih dronova koji će ga pratiti.

Drugim riječima, uz konstantan budžet, flota od 50 borbenih aviona, podržana sa 150 borbenih dronova u kratkoj generacijskoj evoluciji, za borbenu flotu od 200 aviona koštat će koliko i samo flota od 100 borbenih aviona.

Radikalne industrijske i kapacitetske implikacije

Promjene u vremenskim skalama i industrijskoj proizvodnji, generirane ovim novim modelom, imat će vrlo važne implikacije, kako na industrijski aspekt, tako i na aspekte kapaciteta i doktrine.

Zaista, ne samo da će količina proizvedenih dronova biti 50% veća od količine borbenih aviona koje će zamijeniti uz konstantan budžet, već će, s operativnim vijekom od pet godina, osam uzastopnih generacija dronova ugledati svjetlo dana tokom životnog veka borbenog aviona i jedanaest do dvanaest generacija tokom njegovog proizvodnog veka.

Drugim riječima, ukupni obim proizvodnje dronova bit će četiri do šest puta veći od broja borbenih aviona prethodne generacije, uz zadržavanje flote aviona od 50% od onoga što je bilo.

Spoj ova dva faktora omogućit će implementaciju kontinuiranog procesa generacijske evolucije bespilotnih letjelica, mnogo fleksibilnijeg nego što može biti za borbeni avion.

Nemoguće je, zapravo, napraviti F-16, ili A Rafale, visoko prikriveni avion ili uređaj sposoban da leti brzinom od 3 maha, dok će flotu dronova biti potpuno moguće evoluirati, u kratkim vremenskim periodima, i radikalno, kako bi se prilagodili operativnim razvojima.

Također možemo zamisliti, ovisno o troškovima dizajna, da će biti moguće kreirati nekoliko specijaliziranih bespilotnih letjelica istovremeno, na primjer, jedan stelt, vrlo brz za veliku visinu i jedan s ravnim krilima za vrlo malu visinu i CAS, unutar iste generacije, ili čak oslanjajući se na međugeneracijsko postavljanje pločica, kako bi se izgladili napori istraživanja i razvoja.

Zračne snage će tada imati vrlo reaktivno oruđe, da prilagode svoje resurse promjenjivim potrebama, te tehnološkim i operativnim izazovima svojih misija. Što se tiče proizvođača, oni će tokom vremena imati posebno glatku aktivnost, kako u pogledu istraživanja i razvoja, tako iu smislu industrijske proizvodnje, što će omogućiti mnogo efikasnije dimenzioniranje i smanjeno preuzimanje rizika, u korist konkurentnijih cijena.

Na kraju, napomenimo da u evropskoj viziji takav model omogućava fleksibilnu i pojednostavljenu integraciju i saradnju svih industrijskih igrača starog kontinenta, kursor tehnoloških ambicija i obima koji omogućava prilagođavanje industrijskih kapaciteta potrebama vojske, kao i izvozne mogućnosti, na uravnotežen način između proizvođača i između država.

Neizbežna evolucija paradigmi budućeg borbenog aviona

Dolazak ovih dronova, za koje se očekuje da će radikalno promijeniti sastav i upotrebu borbene flote, također će dovesti do duboke evolucije u ulozi samih pilotiranih borbenih aviona.

Zaista, do sada su borbeni avioni imali funkciju vektora oružanih sistema, koji su donosili traženu operativnu efikasnost, bilo da je nadmoć u vazduhu raketama vazduh-vazduh, podrška bombama i raketama vazduh-zemlja, duboki udari sa krstareće rakete i klizne bombe, ili čak izviđanje ili elektronsko ratovanje, sa različitim kapsulama.

Dolaskom borbenih bespilotnih letjelica, potonji će pružati vektorsku funkciju, pri čemu će pilotirani avion djelovati kao koordinator-kontrolor ovih daljinskih mogućnosti, a da će ostati, koliko god je to moguće, izvan štetne intervencije.

Očigledno je da će ovi uređaji sigurno i dalje, barem neko vrijeme, nositi municiju i akcione sposobnosti. Međutim, vrlo je vjerovatno da će ova funkcija vremenom opadati, u korist sve efikasnijih i autonomnijih dronova, a borbeni avioni imaju funkciju, zatim, nadgledanja, graničenja i koordinacije djelovanja ovih dronova u optimiziranom način.

Razumijemo, u ovim uvjetima, da će preživljavanje, ali i borbena autonomija i aeronautičke sposobnosti, kao što su brzina ili plafon, pa čak i udobnost posade pozvane da izvršava dugoročne misije, tada biti mnogo važniji atributi od manevrisanje, za ove pilotirane avione.

Francuska ne smije propustiti marš borbenog drona sa ograničenim vijekom trajanja

Vidimo dolazak borbenih dronova koji se od danas priprema u okviru američke mornarice, kao i američkog ratnog zrakoplovstva, dvije do sada najmoćnije zračne snage na planeti, biće praćen pravom revolucijom u samoj koncepciju borbenih flota, njihove doktrine, kao i industrijske ravnoteže koje će ih izroditi.

Činilo se da je u ovoj oblasti Francuska sagledala revoluciju koja dolazi, bilo u okviru programa FCAS sa dronovima Remote Carrier, ili oko programa Rafale F5, uz najavu, tokom glasanja za LPM 2024-2030, o dizajnu i konstrukciji borbenog drona koji će podržati ovu kritičnu evoluciju francuskog lovca.

Činilo se da ove najave pokazuju da je Pariz naučio lekcije francuskog i europskog lažnog starta na polju MUŠKIH dronova, primoravši francuske armije da se okrenu američkim modelima, kako bi sustigle potrebu za kapacitetom za ovim bitnim sredstvima u brojnim misijama .

Od tada, nijedna komunikacija Ministarstva oružanih snaga, DGA ili Oružanih snaga nije potvrdila da je ovaj program službeno pokrenut i obaviješten proizvođačima.

Što je još više iznenađujuće, Eric Trappier, koji je na čelu Dassault Aviation, naznačio je da bi bilo potrebno dizajnirati tešku dron, težak 18 do 20 tona, koji bi mogao pratiti Rafale u svojim misijama, što više podsjeća na zamjenski kapacitet za Mirage 2000, nego na viziju koju su razvila američka mornarica i američko ratno zrakoplovstvo, lakših, polupotrošnih i prije svega vrlo ekonomičnih dronova.

Sada je hitno za francuske vlasti, oružane snage, zračne i svemirske snage, kao i Nacionalnu mornaricu, da ocrtaju ciljeve zacrtane za ovaj program i pokrenu razvoj koji će mu dati sadržaj, istovremeno s dolaskom američkih modeli.

U suprotnom, možemo se bojati da će Francuska ponovo, kao što je bio slučaj sa MUŠKIM dronovama, dozvoliti da je pretekne američki napredak na terenu, do te mjere da to više neće biti moguće, a još manje relevantno od industrijskog gledišta, razvijati nacionalna rješenja.

Članak od 12. aprila u punoj verziji do 18. maja