U članku u “La Croix” o strateškoj ulozi La Défensea u ekonomiji zemlje, dva govornika, Yannick Quéau i Paul Sarfati, uzimaju se kao referenca da postavljaju “istine” koje nisu istine, ali koje će ipak ostaviti utisak.
Prvi tvrdi da bi odbrambena industrija, BITD, zapošljavala samo „120.000“ direktnih i indirektnih poslova u Francuskoj, što je vrlo maštovita brojka. Zaista, BITD razvija prosječan godišnji promet od 20 milijardi eura, podijeljen na 7 milijardi eura za programe sa velikim efektima, 8 milijardi eura za izvoz i 5 milijardi eura između istraživanja i razvoja i MCO-a. Kada bi direktna zaposlenost predstavljala samo 100.000 radnih mjesta u Francuskoj, to bi učinilo produktivnost odbrambene industrije dva i po puta veća od one u francuskoj industriji, uključujući i aeronautičku industriju. Zaista, francuska industrija raspolaže produktivnošću od 85.000 € godišnje, dok bi u navedenom slučaju bila 200.000 € godišnje...
Osim toga, omjer direktnih poslova i indirektnih poslova je također u velikoj mjeri potcijenjen. Zaista, platni spisak predstavlja oko 50% BITD rashoda, sa 10 radnih mjesta po uloženom milionu eura. Preostalih 500 miliona evra koristi se za finansiranje poreza, dividendi, a posebno podugovaranja, za 350.000 evra. Ovo podugovaranje stoga generiše, na osnovu prosječne cijene zaposlenih u Francuskoj, 5 direktnih poslova, zatim 2,5 sekundarnih podugovaračkih poslova i 1,5 tercijarnih podugovaračkih poslova, itd. Stoga se otvara 9 indirektnih radnih mjesta na milion eura uloženih u BITD. Iznenađujuće, ova brojka odgovara nalazima nekoliko terenskih studija u oblastima zapošljavanja u Bourgesu, Lorient-Brest i Toulon. Konačno, stvorena radna mjesta, bilo direktna ili indirektna, stvorila su inducirana radna mjesta, povezana sa potrošnjom, što predstavlja, na osnovu nalaza na terenu, 8 radnih mjesta za 19 stvorenih industrijskih poslova. Ova vrijednost je također u skladu sa ubrizgavanjem 30% raspoređenog platnog spiska u lokalnu ekonomiju, uzimajući u obzir efekat praga od 50%. Pored ovih 27 radnih mjesta ostvarenih državnim ulaganjem, postoje poslovi vezani za izvoz, odnosno 15 dodatnih poslova na bazi izvoza od 8 milijardi eura za 12 milijardi eura na lokalnom nivou, uključujući 6 u BITD-u, 5 podugovaračkih poslova. i 4 indukovana radna mjesta, ukupno posmatrano 42 radna mjesta po uloženom m€.
Druga tačka se odnosi na jednako rizično poređenje između “1 eura uloženog u obrazovanje i 1 eura uloženog u naoružanje”. Zaključci prema kojima bi 1 euro uložen u obrazovanje stvorio više radnih mjesta nego u odbrambenoj industriji su vrlo upitni. Nije da je ni lažno. Zaista, sa budžetom od 50 milijardi evra, Nacionalno obrazovanje zapošljava milion ljudi uključujući 1 nastavnika, stvarajući 837.000 indukovanih poslova i 400.000 indukovanih podugovaračkih poslova prema istim proračunskim mrežama. U stvari, Ministarstvo nacionalnog obrazovanja obezbjeđuje ekosistem od 100.000 miliona radnih mjesta, za 1,5 milijardi eura, dok Ministarstvo odbrane stvara ekosistem od 50 radnih mjesta za 850.000 milijardi eura; odnosno 35 radna mjesta po milion eura u nacionalnom obrazovanju, a 33 za Ministarstvo oružanih snaga.
Tamo gdje je demonstracija uglavnom otvorena za kritiku je u suprotnosti između dvije investicije. Zaista, sa 27 radnih mjesta po uloženom milionu eura, Ministarstvo odbrane unosi 1,1 milion eura u državni budžet, uzimajući u obzir socijalne doprinose koji se plaćaju ovim poslovima, od kojih je 70% privatnih, a ako uzmemo u obzir 1,45 miliona eura računaju uštede ostvarene na novčanoj pomoći za nezaposlene. Naprotiv, 33 radna mjesta stvorena obrazovanjem donose samo, sa samo 35% privatnih poslova, 700 eura prihoda i naknada (doprinosi i porezi su mnogo niži u nacionalnom obrazovanju nego u industriji odbrane), povećavajući se na 900 eura uzimajući u obzir uzeti u obzir efekte na nezaposlenost.
U stvari, tamo gdje poređenje prema broju otvorenih radnih mjesta želi pokazati veću relevantnost ulaganja u nacionalno obrazovanje nego u La Défense, proširenje ove demonstracije na državni proračun preokreće proces, pa čak pokazuje da ulaganja u odbrambenu industriju generiše mnogo više prihoda i budžetskih ušteda nego što košta, do te mere da može da nadoknadi, velikim delom, troškove vojnog platnog spiska kako bi se dobio budžet koji bi uravnotežio budžetske prihode i državnu potrošnju za Ministarstvo odbrane, nešto što Ministarstvo nacionalnog obrazovanja bi bilo teško uraditi...
Ali prije svega je poređenje ove dvije budžetske stavke smiješno. Nacionalno obrazovanje je budžetska stavka jednako bitna kao i La Défense kako bi se osigurala održivost države. Suprotstavljanje ova dva troška stoga znači poricanje potrebe za jednim u odnosu na drugi, što bi, s obzirom na modernu geopolitičku i ekonomsku realnost, bilo ne samo opasno, već i kontraproduktivno. Štaviše, čim budžet vojske uspe da dostigne nivo ravnoteže između rashoda i prihoda, u okviru budžetskog okvira utvrđenog za državu, nema razloga da se snižava, pa čak ni da se ne povećava srazmerno potrebama armije, pošto je efekat istiskivanja, odnosno smanjenje kredita jedne za snabdevanje kredita druge, neutralisan.
Drugim riječima, ova poređenja i najavljene vrijednosti ne proizlaze iz objektivne analize, već iz rada usmjerenog na podršku datom diskursu. A to svakako nije ono što zemlji, a ni Evropi, danas treba!