Može li tehnologija Digital Twins spasiti FCAS i MGCS programe?

Od početka 2022. FCAS program za Future Air Combat System, koji okuplja Njemačku, Španjolsku i Francusku, s ciljem dizajniranja zamjene za Rafale francuski i Typhoon Europski, je u zastoju, na pozadini duboko neslaganje oko industrijske podjele oko prvog stupa programa dizajniranja NGF-a, borbenog zrakoplova sljedeće generacije, borbeni zrakoplov u srcu ovog programa. Doista, dva glavna proizvođača programa, francuski Dassault Aviation i njemački Airbus Defense & Space, ne mogu se dogovoriti oko upravljanja ovim stupom, koji je prvotno pripisan Dassaultu, ali ga Airbus osporava u njegovom sadašnjem obliku. Te su napetosti zapravo samo dio koji se pojavljuje na javnoj sceni dubokih razmimoilaženja koja ometaju nesmetano odvijanje ovog europskog programa koji je, prilikom pokretanja Angele Merkel i Emmanuela Macrona, trebao predstavljati srce zajedničkog napora prema jačanju europske obrane.

Ako se do prije nekoliko tjedana činilo da se napetosti tiču ​​samo Dassaulta i Airbusa DS, one su ovih dana daleko izašle iz čisto industrijskih okvira, nakon što su njemačke vojske u izvješću naznačile da će u slučaju slijepe ulice, bilo je primjereno završiti program. Prošlog je tjedna pred Senatom francuski ministar oružanih snaga Sebastien Lecornu sa svoje strane nagovijestio da se u rujnu namjerava sastati s njemačkim i španjolskim kolegama o ovoj temi, rekavši senatorima da podupire francusku industriju i pozicije Dassault Aviationa. Kako bi stavili točku na ovu vrlo neatraktivnu sliku, Dassault Aviation je naznačio da je program u 2 godine suradnje zabilježio 3 godine dodatnih kašnjenja, te da je sada vrlo malo vjerojatno, ako se program završi, da može isporučiti operativni borbeni zrakoplov prije 2045. ili čak 2050., što ne predstavlja značajne probleme za zračne snage 3 zemlje koje bi riskirale, u ovoj hipotezi, da se nađu u situaciji operativne slabosti u razdoblju 2040.-2050. , iako sve govori da će dva desetljeća između 2030. i 2040. biti poprište vrhunca geopolitičke nestabilnosti u Svijetu, pa tako i u Europi.

Trebamo li stvarno pokušati spasiti FCAS?

Sve veće poteškoće s kojima se program FCAS susreće, te endemsko nepovjerenje između njemačke i francuske obrambene industrije, doveli su do određenog oblika radikalizacije stavova mnogih vojnih, industrijskih, pa i političkih aktera u ovoj suradnji. Zapravo, s obje strane Rajne, sve više i više glasova poziva više ili manje otvoreno da se stane na kraj ovom programu, bilo da uključuje okretanje drugim europskim partnerstvima kao što su Velika Bretanja ili Italija, prema povijesnoj Americi partnera ili samostalno razvijati program, čak i ako to znači razmatranje smanjenja njegovih ambicija. Iznenađujuće, oba tabora smatraju da sporazumi koji uređuju program nisu uravnoteženi i za dobrobit onog drugog, bilo da se radi o industrijskoj podjeli koja ne bi poštovala načelo "najboljeg sportaša" i koja bi bila previše u korist Njemačke poduzeća s francuske strane, ili industrijska i tehnološka suradnja koja se smatra previše neprozirnom i strah od predstavljanja samo ladice za razvoj sposobnosti koje traži samo Francuska (Odvraćanje, ugrađeno zrakoplovstvo) s njemačke strane. Nadalje, poput programa borbenih tenkova nove generacije MGCS, sve se više čini da se operativna očekivanja francuskih i njemačkih zračnih snaga razlikuju daleko od kozmetičkih, što dovodi do straha od razvoja zrakoplova na drugome, a ne jednoga zračne snage trebaju.

Pod ovim uvjetima, poziv na preuranjeni kraj FCAS-a može se činiti najboljim rješenjem za izbjegavanje gubljenja dragocjenog vremena kada geostrateška situacija i utrka u naoružanju više ne dopuštaju takvo oklijevanje. Međutim, ako bi se programi razdvojili, svaki bi razvijao vlastiti borbeni zrakoplov, kao što je bio slučaj s Rafale/Typhoon u 90-ima i za Tornado/Mirage 2000 u 70-ima, europska aeronautička industrija, kao globalni entitet, zadržala bi položaj u najboljem slučaju identičan onom koji ima danas, i iz kojeg možemo vidjeti slabosti u suočavanju s plimni val F-35 u Europi. Doista, izvan prvih narudžbi temeljenih na ab-initio industrijskoj suradnji, kao što je s Velikom Britanijom, Italijom i Nizozemskom, uspjeh F-35 u Europi danas se uvelike može objasniti činjenicom da on sada predstavlja standard zrakoplovne obrane u Europi, dok se 12 zemalja starog kontinenta odlučilo opremiti američkim zrakoplovom. Zapravo, poput uspjeha tenka Leopard 1&2 ili F-16 u svoje vrijeme, mnoge su zračne snage odabrale Lighting 2 posljednjih godina zbog industrijske i komercijalne dinamike koju predstavlja, a koju nijedan europski zrakoplov ne uspijeva osporiti.

Podjelom programa ista će se situacija zadržati u Europi za sljedeću generaciju borbenih zrakoplova, s rizikom da europska industrijska ponuda u ovom području opadne, suočena s američkom sveprisutnošću i pojavom novih igrača koji će vjerojatno smanjiti ekstra- Europska izvozna tržišta ključna za njezin opstanak. S druge strane, zajednički program Njemačke, Francuske i Španjolske ne samo da bi omogućio ciljanu početnu flotu od 600 do 700 zrakoplova, već bi i ojačao atraktivnost ponude na europskoj i međunarodnoj sceni, kako bi premašiti prag koji omogućuje ovom sustavu da se uspostavi kao operativni standard, poput onoga što F-35 danas predstavlja unutar strateške strategije koju je Lockheed-Martin savršeno ovladao u ovom području. Doista, što je uređaj više distribuiran, to je privlačniji ne samo za kupce koji dugoročno vide manji rizik, već i za proizvođače koji razvijaju periferne sustave, poput oružja, koji u njemu vide veliko potencijalno tržište. pristupačan, čineći uređaj standardom, čak i normom, čak i ako se oslanja na brojne vlasničke tehnologije, kao što je slučaj s F-35. Zapravo, ako se razdvajanje programa FCAS može činiti racionalnom i učinkovitom odlukom u kratkom roku za očuvanje industrijskih i operativnih interesa zemalja, dopuštanje da on preživi nedvojbeno predstavlja najrazumniju odluku za one koji žele jamčiti održivost industrije.europska vojna aeronautika.

Digitalna tehnologija blizanaca

Međutim, spašavanje FCAS-a danas se čini jednako teškim kao i rješavanje problema s 3 korpusa. Doista, razlike, kako s industrijskog tako i s operativnog gledišta između Francuske i Njemačke, te nepovjerenje između dviju strana Rajne, takve su da se čini nemogućim ovaj program dovesti do kraja i zapravo osmisliti borbeni zrakoplov i njegov sustav sustava zajednički između Pariza i Berlina. Čak se i čvrsta politička odluka sada čini nevažnom, jer bi se suprotstavila odbijanju industrijalaca, a trajala bi samo dok traje izborni mandat. Da bi se to postiglo, bilo bi stoga prikladno pokrenuti duboku konceptualnu promjenu unutar samog programa, nudeći potrebnu fleksibilnost kako bi se omogućilo izražavanje razlika, dok bi se iskoristio najveći broj konvergencija. U tom kontekstu, rješenje bi moglo doći iz tehnologije koja je sada savršeno zrela i koju aeronautička industrija koristi već dva desetljeća, Digital Twins.

Ostatak ovog članka namijenjen je samo pretplatnicima

Les Klasične pretplate omogućiti pristup
svi članci bez oglašavanja, već od 1,99 €.

Prijava za bilten