Već nekoliko godina, napetosti između Washingtona i Pekinga, poput straha da će Peking pokrenuti ofenzivu protiv Tajvana, nastavljaju rasti. Sada predstavljaju subjekt koji neprestano koketira s casus belli, između upada mornarice i američkih i savezničkih zračnih snaga u Južno kinesko more i Tajvanski tjesnac, presretanja i pomorskih i zračnih upada Narodnooslobodilačke vojske oko otoka, te uzastopnih i recipročnih odgovora čim Washington pošalje novi tovar naoružanja, parlamentarci ili članovi vlade u Taipeiju.
Ratna dinamika je takva da su sada oružane snage obiju zemalja uključene u utrku u naoružanju kako bi nadigrale protivnika u onome što se sve više čini kao neizbježan sukob.
Međutim, trenutno nitko ne predviđa izbijanje neprijateljstava u nadolazećim mjesecima ili godinama, a Pentagon sa svoje strane procjenjuje da će razdoblje opasnosti započeti 2027. godine.
S obzirom na industrijske programe koji su u tijeku u Pekingu, Taipeiju i Washingtonu, geopolitička kretanja i ambicije čelnika velikih svjetskih sila, koji bi bio najvjerojatniji datum za kinesku ofenzivu da povrati posjed Tajvana i koji bi tada bio strategiju koju je odabrao Peking da to postigne?
Prema blokadi, a ne masivnom zrakoplovno-amfibijskom napadu
Često se, kada se proučava scenarij kineske ofenzive na Tajvan, temelji na veliki zračno-amfibijski napad na otok, kojem je prethodilo intenzivno bombardiranje balističkim i krstarećim raketama, čak i dronovi, prevladati obrambenu infrastrukturu otoka.
Međutim, takva bi hipoteza bila, bez obzira na razinu pripreme i sredstva koja koristi Peking, izuzetno riskantna strategija za Narodnooslobodilačku vojsku.
Doista, rijetke velike zrakoplovno-amfibijske operacije koje su uspješno izvedene u povijesti bile su protiv slabo branjenih obala (Operacija Baklja 1942., Operacija Mušketir 1956.), ili kada je napadač nedvojbeno imao zračnu i pomorsku nadmoć i značajna sredstva za slabljenje protivničke obrane i logističke linije, kao što su Overlord operacije et dragon u 1944. godini, Iskrcavanje na Iwo Jimu i Okinawu 1945. godine operacija Kromit (iskrcavanje Incheona) 1950. godine, odn San Carlos u 1982).
Međutim, kao što su neuspjesi ruske mornarice i zračnih snaga u Ukrajini savršeno pokazali, vrlo je riskantno željeti protivnika lišiti njegovih zračnih, protuzračnih i protubrodskih obrambenih sposobnosti, čak i intenzivnom preventivnom uporabom udare krstarećim i balističkim raketama.
Zapravo, mobilizacija velikih pomorskih i zračnih snaga za izvođenje napada na Tajvan mogla bi se dogoditi tek nakon što su zračne snage, protuzračna obrana, obalna obrana i tajvanska mornarica potpuno neutralizirani. Intervenirat će tek nakon prve borbene faze relativno dugog trajanja.
Rizik će tada biti velik da će takav zračni, balistički i kibernetički rat izazvati intervenciju Sjedinjenih Država i njihovih saveznika, ali i, kao što je slučaj u Ukrajini, radikalizaciju tajvanskog civilnog stanovništva, otežavajući eventualnu upravljanje otokom nakon što su tajvanske snage poražene.
Međutim, za Peking postoji još jedna mogućnost, a to je da se ne osloni na zrakoplovno-amfibijski napad, već na nepropusnu pomorsku i zračnu blokadu otoka, kako bi s vremenom oslabio odlučnost samih Tajvanaca, istovremeno ograničavajući sukobe između PLA i tajvanske snage, u najmanju ruku sprječavajući ih da previše utječu na civilno stanovništvo i infrastrukturu.
Poput pomorske i zračne blokade koju je proveo J. F. Kennedy 1962. oko Kube nakon isporuke sovjetskih balističkih projektila srednjeg dometa na otok, cilj takve blokade bio bi zadržati distancu američke i zapadne vojne i tehnološke potpore do otok, dok je američku mornaricu i američko ratno zrakoplovstvo stavio u složenu situaciju u pogledu međunarodnih odnosa.
Dugoročno gledano, blokada bi naštetila i cijelom gospodarstvu otoka, ali i cijelog planeta koji je jako ovisan o poluvodičima proizvedenim u zemlji.
Zapravo, čak i ako sukobi budu neizbježni između tajvanskih i kineskih snaga u takvom scenariju, sukob će ostati ispod praga koji vjerojatno neće mobilizirati javno mnijenje i zapadne političke vođe, za razliku od situacije s kojom se Rusija suočava. danas, nakon brojnih štrajkova i zločine nad ukrajinskim civilima od strane ruske vojske.
Pod uvjetom da je blokada dovoljno opravdana na javnoj i međunarodnoj sceni, te da se sredstva za osiguranje njezine učinkovitosti učinkovito provode tijekom dovoljnog razdoblja od nekoliko mjeseci, vrlo je vjerojatno da bi tada bila riječ o najboljoj strategiji za Peking vratiti kontrolu nad 23. provincijom, držeći pod kontrolom civilni otpor samih Tajvanaca, i predstavljajući na međunarodnoj sceni priču koja će vjerojatno demobilizirati mnoge potencijalne saveznike otoka.
Što znači držati pomorsku blokadu američke mornarice?
Ostatak ovog članka namijenjen je samo pretplatnicima
Les Klasične pretplate omogućiti pristup
svi članci bez oglašavanja, već od 1,99 €.
Prijava za bilten
Registrirajte se za Meta-Defense Newsletter primati
najnoviji modni članci dnevno ili tjedno
[…] […]
[…] otvoreno ističući Rusiju kao “agresivnu naciju” s jedne strane, a Kinu i njezine ambicije prema Tajvanu kao veliku prijetnju regionalnom miru i međunarodnoj ravnoteži koja jamči […]
[…] svake godine. Drugim riječima, temeljeno na sadašnjoj dinamici, Narodna Republika Kina će do 2035./2040. imati pomorske snage koje će se sastojati od..., 80 razarača i krstarica, 60 fregata i 20 velikih amfibijskih brodova, s 15 [… ]
[…] 29. srpnja 2022. […]
[…] Već nekoliko godina, napetosti između Washingtona i Pekinga, kao što je strah da će Peking pokrenuti ofenzivu protiv Tajvana, nastavljaju rasti. […]