Već nekoliko godina, napetosti između Washingtona i Pekinga, poput straha da će Peking pokrenuti ofenzivu protiv Tajvana, nastavljaju rasti. Sada predstavljaju subjekt koji neprestano koketira s casus belli, između upada mornarice i američkih i savezničkih zračnih snaga u Južno kinesko more i Tajvanski tjesnac, presretanja i pomorskih i zračnih upada Narodnooslobodilačke vojske oko otoka, te uzastopnih i recipročnih odgovora čim Washington pošalje novi tovar naoružanja, parlamentarci ili članovi vlade u Taipeiju.
Ratna dinamika je takva da su sada oružane snage obiju zemalja uključene u utrku u naoružanju kako bi nadigrale protivnika u onome što se sve više čini kao neizbježan sukob.
Međutim, trenutno nitko ne predviđa izbijanje neprijateljstava u nadolazećim mjesecima ili godinama, a Pentagon sa svoje strane procjenjuje da će razdoblje opasnosti započeti 2027. godine.
S obzirom na industrijske programe koji su u tijeku u Pekingu, Taipeiju i Washingtonu, geopolitička kretanja i ambicije čelnika velikih svjetskih sila, koji bi bio najvjerojatniji datum za kinesku ofenzivu da povrati posjed Tajvana i koji bi tada bio strategiju koju je odabrao Peking da to postigne?
Prema blokadi, a ne masivnom zrakoplovno-amfibijskom napadu
Često se, kada se proučava scenarij kineske ofenzive na Tajvan, temelji na veliki zračno-amfibijski napad na otok, kojem je prethodilo intenzivno bombardiranje balističkim i krstarećim raketama, čak i dronovi, prevladati obrambenu infrastrukturu otoka.
Međutim, takva bi hipoteza bila, bez obzira na razinu pripreme i sredstva koja koristi Peking, izuzetno riskantna strategija za Narodnooslobodilačku vojsku.
Doista, rijetke velike zrakoplovno-amfibijske operacije koje su uspješno izvedene u povijesti bile su protiv slabo branjenih obala (Operacija Baklja 1942., Operacija Mušketir 1956.), ili kada je napadač nedvojbeno imao zračnu i pomorsku nadmoć i značajna sredstva za slabljenje protivničke obrane i logističke linije, kao što su Overlord operacije et dragon u 1944. godini, Iskrcavanje na Iwo Jimu i Okinawu 1945. godine operacija Kromit (iskrcavanje Incheona) 1950. godine, odn San Carlos u 1982).
Međutim, kao što su neuspjesi ruske mornarice i zračnih snaga u Ukrajini savršeno pokazali, vrlo je riskantno željeti protivnika lišiti njegovih zračnih, protuzračnih i protubrodskih obrambenih sposobnosti, čak i intenzivnom preventivnom uporabom udare krstarećim i balističkim raketama.
Zapravo, mobilizacija velikih pomorskih i zračnih snaga za izvođenje napada na Tajvan mogla bi se dogoditi tek nakon što su zračne snage, protuzračna obrana, obalna obrana i tajvanska mornarica potpuno neutralizirani. Intervenirat će tek nakon prve borbene faze relativno dugog trajanja.
Rizik će tada biti velik da će takav zračni, balistički i kibernetički rat izazvati intervenciju Sjedinjenih Država i njihovih saveznika, ali i, kao što je slučaj u Ukrajini, radikalizaciju tajvanskog civilnog stanovništva, otežavajući eventualnu upravljanje otokom nakon što su tajvanske snage poražene.
Međutim, za Peking postoji još jedna mogućnost, a to je da se ne osloni na zrakoplovno-amfibijski napad, već na nepropusnu pomorsku i zračnu blokadu otoka, kako bi s vremenom oslabio odlučnost samih Tajvanaca, istovremeno ograničavajući sukobe između PLA i tajvanske snage, u najmanju ruku sprječavajući ih da previše utječu na civilno stanovništvo i infrastrukturu.
Poput pomorske i zračne blokade koju je proveo J. F. Kennedy 1962. oko Kube nakon isporuke sovjetskih balističkih projektila srednjeg dometa na otok, cilj takve blokade bio bi zadržati distancu američke i zapadne vojne i tehnološke potpore do otok, dok je američku mornaricu i američko ratno zrakoplovstvo stavio u složenu situaciju u pogledu međunarodnih odnosa.
Dugoročno gledano, blokada bi naštetila i cijelom gospodarstvu otoka, ali i cijelog planeta koji je jako ovisan o poluvodičima proizvedenim u zemlji.
Zapravo, čak i ako sukobi budu neizbježni između tajvanskih i kineskih snaga u takvom scenariju, sukob će ostati ispod praga koji vjerojatno neće mobilizirati javno mnijenje i zapadne političke vođe, za razliku od situacije s kojom se Rusija suočava. danas, nakon brojnih štrajkova i zločine nad ukrajinskim civilima od strane ruske vojske.
Pod uvjetom da je blokada dovoljno opravdana na javnoj i međunarodnoj sceni, te da se sredstva za osiguranje njezine učinkovitosti učinkovito provode tijekom dovoljnog razdoblja od nekoliko mjeseci, vrlo je vjerojatno da bi tada bila riječ o najboljoj strategiji za Peking vratiti kontrolu nad 23. provincijom, držeći pod kontrolom civilni otpor samih Tajvanaca, i predstavljajući na međunarodnoj sceni priču koja će vjerojatno demobilizirati mnoge potencijalne saveznike otoka.
Što znači držati pomorsku blokadu američke mornarice?
75% ovog članka ostaje za pročitati,
Pretplatite se za pristup!
Les Klasične pretplate omogućiti pristup
članaka u punoj verziji, A bez reklame,
od 6,90 €.
Prijava za bilten
Registrirajte se za Meta-Defense Newsletter primati
najnoviji modni članci dnevno ili tjedno
[…] […]
[…] otvoreno ističući Rusiju kao “agresivnu naciju” s jedne strane, a Kinu i njezine ambicije prema Tajvanu kao veliku prijetnju regionalnom miru i međunarodnoj ravnoteži koja jamči […]
[…] svake godine. Drugim riječima, temeljeno na sadašnjoj dinamici, Narodna Republika Kina će do 2035./2040. imati pomorske snage koje će se sastojati od..., 80 razarača i krstarica, 60 fregata i 20 velikih amfibijskih brodova, s 15 [… ]
[…] 29. srpnja 2022. […]
[…] Već nekoliko godina, napetosti između Washingtona i Pekinga, kao što je strah da će Peking pokrenuti ofenzivu protiv Tajvana, nastavljaju rasti. […]