Tijekom Hladnog rata Francuska je, poput Sjedinjenih Država i Sovjetskog Saveza, imala prošireni nuklearni arsenal, oslanjajući se na balističke rakete S2 u silosima na visoravni Albiona u podnožju Alpa, podmornice s nuklearnim balističkim projektilima naoružane balističkim MSBS rakete, nekoliko modela bombardera u rasponu od Miragea IV za strateške udare do Jaguara i Super Etendarda za taktičke udare, a kasnije zamijenjeni Mirageom 2000 i nadzvučnim krstarećim projektilom ASMP, kao i taktičke balističke rakete, prvo sustav Pluton s dometa od 120 km naoružan taktičkom nuklearnom bojnom glavom od 25 kt, zamijenjenom 1993. godine sustavom Mnogo učinkovitiji Hades, postavljen na prikolicu prikolice na kotačima za veliku pokretljivost i opremljen znatno poboljšanim performansama s polubalističkom putanjom, manevarske sposobnosti izbjegavanja koje otežavaju presretanje, domet od gotovo 500 km, povećana preciznost i nuklearno punjenje TN90 od 80 kt.
Kad bi ovi taktički baltički sustavi našli svoja operativna opravdanja za suzbijanje moguće koncentracije sovjetskog oklopa prije vođenja protuofenzive, i kad bi Sovjetski Savez također imao ekvivalentne sustave poput rakete poput 9M79 Toschka, Pluton, a kasnije i Had, bili su posebno nepopularni kod njemačkih vlasti, zbog raspona sustava koji su činili njihovu upotrebu na i s njemačkog tla. Pritisak iz Berlina s jedne strane, i "nestanak" prijetnje s druge strane nakon raspada Sovjetskog bloka, naveli su francuske vlasti da 1996. povuku iz upotrebe sustave Hades poput silosa i S2 projektila na platou Albion, da se oslanja samo na dvokomponentno sredstvo odvraćanja, zračnu komponentu temeljenu na paru Mirage 2000N -ASMP (naknadno zamijenjen Rafale/ASMP-A) i podmorničku komponentu temeljenu na novoj klasi podmornice s nuklearnim balističkim projektilima "Triomphant" i na novoj strateškoj mornaričkoj balističkoj raketi M48, obje mnogo učinkovitije od para Le Redoutable-MSBS koji su zamijenio.
Ako je Pariz, poput Washingtona, napustio taktičke baltičke projektile tijekom 90-ih, radije se oslanjajući na krstareće projektile poput američkog Tomahawka i francuskog Scalp/MdCN, to nije bio slučaj s drugim vojskama, poput francuske vojske Rusa koji su razvili 9K720 Sustav Iskander sa karakteristikama vrlo bliskim onima iz Hada, ali također iz Kine (DF-21, DF-17)od Sjeverna Koreja (KN-23) ou iz Irana (Fateh-110, Shahab 2..). Većina ovih sustava, osim iranskih modela, naoružani su taktičkim nuklearnim punjenjem ili konvencionalnim punjenjem, nudeći svojim posjednicima mogućnosti dubokog udara mnogo brže i teže za suzbijanje od onih koje nude krstareće rakete i borbeni zrakoplovi, dok se proširuju njihove mogućnosti odvraćanja. U tom kontekstu, zar ne bi bilo u interesu Francuske, poput Sjedinjenih Država, ponovno se opremiti ovom vrstom kapaciteta u okvirunovi Zakon o vojnom programiranju 2023. koji je trenutno u izradi ?
75% ovog članka ostaje za pročitati,
Pretplatite se za pristup!
Les Klasične pretplate omogućiti pristup
članaka u punoj verziji, A bez reklame,
od 6,90 €.
Prijava za bilten
Registrirajte se za Meta-Defense Newsletter primati
najnoviji modni članci dnevno ili tjedno
[…] […]
[…] osloniti se na sposobnosti balističkog napada ili krstarećih projektila, a tema je djelomično obrađena u prethodnom članku. Međutim, ovo rješenje je skupo i neprikladno za dugotrajne vojne akcije, […]
[…] kako bi zadovoljio ove neposredne potrebe, potonji ni na koji način ne bi smio zanemariti razvoj vlastitih taktičkih balističkih sposobnosti, uključujući one koje naoružavaju mogući dugometni sustav raketnih bacača […]