Kako su davno prošla vremena kada su Emmanuel Macron i Angela Merkel uvijek iznova ponavljali dobrobiti francusko-njemačke suradnje u izgradnji “Europe obrane”, te da su sve teme razmatrane unutar spektra te suradnje, čak i kada nije bilo ni prikladno ni učinkovito. Danas je većina francusko-njemačkih programa zajedničkog razvoja obrambene opreme, poput FCAS-a, MGCS-a, MAWS-a ili CIFS-a, u zastoju ili ozbiljno otežana, kada nisu, jednostavno, napušteni kao Tiger III na njemačkoj strani. Ono što se može činiti kao pojava tehničkih razlika koje ometaju napredak ovih industrijskih programa, u stvarnosti bi moglo biti izraz dubokih i konceptualnih razlika u pogledu same prirode ove suradnje i njezinih ciljeva. U svakom slučaju, to je ono što se ogleda u istupu njemačkih vlasti posljednjih mjeseci, pokazujući izraženu želju da se distanciraju od ove suradnje naslijeđene iz prošlog vremena.
Posljednji udarac iz Berlina ovoj zajedničkoj koncepciji europske obrane došao je od samog kancelara Olafa Scholza, tijekom govora održanog na Karlovom sveučilištu u Pragu, u Češkoj, 29. kolovoza ove godine. Za šefa njemačke države doista je potrebno izgraditi integriranu i koordiniranu europsku protuzračnu obranu, kako bi bila u stanju neutralizirati rusku zračnu i balističku moć, kao i prijetnju koju ona predstavlja zemljama istočne i srednje Europe. I dodao da je Berlin namjeravao masovno ulagati u ovo područje u nadolazećim godinama, kako bi razvio pojačane sposobnosti otkrivanja i djelovanja, uključujući i antibalističko polje, dok je pozvao svoje europske susjede da se pridruže ovom programu kako bi se povećao njegovu učinkovitost.
Ali što se tiče europskih partnera koje navodi njemačka kancelarka, ako su to Poljska, baltičke zemlje, Češka, Slovačka, skandinavske države i Nizozemska, a ne Belgija, Italija, Bugarska, Rumunjska, Grčka, Španjolska ili Portugal, i ne više iz balkanskih zemalja ili Mađarske, unatoč tome što je vjeran kupac njemačke obrambene industrije. Svakako, Rim, Madrid i Bilbao udaljeni su od ruskih granica, stoga možda i manje osjetljivi na moguće napade moskovskih zrakoplova i projektila. Ali što je s Bruxellesom, sjedištem NATO-a i EU-a, koji je samo 175 km od Amsterdama, Rumunjska na prvoj crti bojišnice na južnom krilu, baš kao Bugarska i Grčka? Iznad svega, Francuska, ovaj ključni partner u srcu svih velikih industrijskih obrambenih programa koji namjeravaju strukturirati Europu obrane tijekom sljedećeg desetljeća, nije spomenuta, a vjerojatno je da Pariz neće biti čak ni konzultiran o subjekt.
75% ovog članka ostaje za pročitati,
Pretplatite se za pristup!
Les Klasične pretplate omogućiti pristup
članaka u punoj verziji, A bez reklame,
od 6,90 €.
Prijava za bilten
Registrirajte se za Meta-Defense Newsletter primati
najnoviji modni članci dnevno ili tjedno
[…] […]
[…] Izraelska Strijela 3 činiti njegov proturaketni štit, a time i štit europskih zemalja koje će se pridružiti inicijativi koju je predložio Berlin. Ako je ova najava naježila Pariz i Rim, koji zajedno razvijaju projektil […]