5 iznenađujućih otkrića o ruskoj vojsci u Ukrajini

Samo nekoliko tjedana prije početka ruske ofenzive u Ukrajini, poljski tisak ponovio je rezultate vrlo zabrinjavajuće simulacije. Nazvan "Zima-2020" (zima 2020.), pokazao je da bi ruska ofenziva protiv Poljske dovela do pada Varšave u samo 4 dana, a svih ključnih točaka u zemlji u samo tjedan dana. Četiri tjedna kasnije, ruske snage koje su predvodile ofenzivu na Kijev bile su blokirane u predgrađu grada, te su pretrpjele vrlo teške gubitke od vrlo borbene, ali još uvijek slabo opremljene i neorganizirane ukrajinske vojske. Mjesec dana kasnije, Moskva je odlučila povući svoju prisutnost u sjevernoj Ukrajini, kako bi se pokušala okrenuti prema Donbasu i Harkovu koji se nastavio drsko odupirati uzastopnim ofenzivama koje su ruske trupe i njihovi opunomoćenici izvodili iz Donbasa i juga zemlje kako bi zauzeti Mariupolj i tako napraviti spoj s Donbasom s jedne strane, te zauzeti Odesu s druge strane. Danas znamo da je samo Mariupolj na kraju popustio nakon borbe rijetkog junaštva, dok su ukrajinske snage pokrenule, nekoliko dana, velike ofenzive kako bi povratile dio teritorija izgubljenog u Donbasu protiv Hersona.

Jasno je da je percepcija ruske vojne moći od strane stručnjaka, i vojnih i civilnih, bila uglavnom netočna. Ponašanje ruskih trupa u Ukrajini, ali i učinkovitost opreme i zapovijedanja doveli su u pitanje mnoge izvjesnosti koje su postojale prije ovog rata. Među tim iznenađujućim otkrićima i otkrićima, njih 5 zaslužuje detaljniji osvrt: neuspjesi planiranja i obavještajnih podataka, poteškoće u djelovanju kombiniranog naoružanja, slabost zračnih snaga, neučinkovitost pomorskih snaga kao i otpornost snaga zemlje i vojske pred gubicima.

1- Neuspjesi ruskog planiranja i obavještajne službe

Do večeri 23. veljače 2022., mnogi vojni stručnjaci, kao i većina obavještajnih službi s značajnom iznimkom Sjedinjenih Država, vjerovali su da je ruska ofenziva na Ukrajinu nevjerojatna, ako ne i nemoguća. U najgorem slučaju, prema njima, radilo se o novom rasporedu snaga na ukrajinskim granicama kako bi se utjecalo na pregovore s Europom i NATO-om. Za te stručnjake nije se ni na koji način radilo o naivnosti prema ruskom režimu, niti o deplasiranom samozadovoljstvu njegova predsjednika, već o činjeničnoj analizi situacije. Uistinu, vojna sila koju je Moskva rasporedila, nešto više od 200.000 ljudi, na granicama Ukrajine, činila se previše ograničenom da bi osigurala pobjedu nad oko 300.000 ukrajinskih branitelja, čak i uzimajući u obzir nadmoć koju je tada preuzelo rusko zapovjedništvo, oprema, vatrena moć, zrakoplovstvo i trupe.

Nadalje, ako ofenziva ne uspije postići svoje ciljeve u roku od nekoliko tjedana, ruske bi se vojske mogle naći ozbiljno hendikepirane u svojim manevrima zbog otopljavanja na sjeveru i istoku zemlje. Drugim riječima, ruske armije nisu imale sredstava da mirno provedu ofenzivu tako geografski široku kakvu je mogao sugerirati raspored snaga. Ostalo, očito, znamo. Ruska ofenziva je zaustavljena u Kijevu, Harkovu i Donbasu, a samo je južna fronta omogućila ruskim vojskama da postignu značajne teritorijalne dobitke. Dolazak otopljavanja krajem ožujka prisilio je ruski Glavni stožer da povuče svoje trupe sa sjevera zemlje, nesposobne za učinkovito manevriranje, dok su pretrpjele sve veće i teške gubitke od ukrajinskih jedinica koje su lakše i vrlo pokretljive.

Jasno je da je ruska vojna operacija pretrpjela ozbiljne propuste, kako u planiranju tako iu obavještajnim podacima. Ruski stratezi, prije svega Vladimir Putin, kojega krase sve vrline uključujući i velemajstorski talent u igri šaha, očito nisu znali predvidjeti neuspjehe kojima će vojske biti izložene, te su ozbiljno podcijenili borbenost i sposobnost otpora kako samih Ukrajinaca, tako i njihovih vođa. Do danas još uvijek ne znamo razloge takvih pogrešaka, koje su zapadnim analitičarima ipak izgledale očite. Vjerojatno je, kao što je često slučaj, nekoliko popratnih čimbenika dovelo do takvog neuspjeha, u rasponu od pritisaka onih koji su na vlasti do precjenjivanja operativnih sposobnosti ruskih jedinica u pozadini endemske korupcije, kao i ozbiljno podcjenjivanje potencijala za otpor i mobilizaciju ukrajinske moći. Ostaje činjenica da je, očito, strateška i taktička nadmoć ruskih vojski, još pretpostavljena početkom 2022., uvelike potkopana vojskom sastavljenom od ročnika i rezervista, te je vjerojatno da bi, ako bi “Zima 2020” bila da se ponovi danas, rezultati bi bili vrlo različiti.

2- Teškoće ruskih postrojbi u kombiniranom oružanom djelovanju

75% ovog članka ostaje za pročitati,
Pretplatite se za pristup!

Les Klasične pretplate omogućiti pristup
članaka u punoj verziji, A bez reklame,
od 6,90 €.

Prijava za bilten