Južnokorejska mornarica preuzima proširenu stratešku ulogu u suočavanju s rastućom nuklearnom prijetnjom Sjeverne Koreje

Suočena s dolaskom novih sjevernokorejskih nuklearnih vektora, južnokorejska mornarica oprema se sposobnostima prvog napada prema kopnu kako bi u potpunosti zauzela svoje mjesto u doktrini 3 osi osiguravajući stratešku ravnotežu protiv Pjongjanga.

Do kraja 2010-ih, prijetnja koju su predstavljali sjevernokorejski strateški sustavi bila je u biti sastavljena od balističkih projektila zemlja-zemlja s nuklearnim mogućnostima, sa sustavima kratkog dometa iz obitelji SCUD, zatim, od početka 2000-ih, pojava čisto nacionalnih sustava faktura, kao što je Hwasong-7 ili Nodong-1 balistička raketa srednjeg dometa.

Od druge polovice 2010-ih, Pjongjang je testirao nove autohtone sustave visokih performansi, bilo da polubalističke putanje balističkih projektila poput KN-17, interkontinentalne rakete poput Hwasong-14, pa čak i srednje promjenjive balističke rakete i rakete s hipersoničnim jedrilicama KN-23, kao i novi modeli krstarećih projektila.

Istodobno se sjevernokorejska mornarica obvezala opremiti snova klasa podmornica proizašla iz sovjetske klase Romeo i označena kao klasa Sinpo, sposoban za implementaciju balističkih projektila s promjenom srednjeg SLBM-a, predstavljajući novu prijetnju svom susjedu, a iznad svega potkopavajući doktrinu “3-osovine” koju provodi Seul.

Uistinu, kako bi se suočile s nuklearnom prijetnjom iz Pjongjanga, južnokorejske oružane snage razvile su doktrinu koja ju je sposobna obuzdati, strukturiranu oko tri komplementarne komponente: korištenje preventivnih napada na južnokorejske nuklearne lokacije i sposobnosti Sjevera, čim se prijetnja pojavi nuklearnog udara smatra se neizbježnim, presretanje nuklearnih vektora zahvaljujući velikoj mreži sustava za otkrivanje i presretanje s antibalističkim sposobnostima, te skup masivnih konvencionalnih napada za obezglavljivanje sposobnosti zapovjedništva, komunikacije i logistike protivnika.

U tom kontekstu, pojava novih prijetnji, posebice sjevernokorejskih podmornica sposobnih za implementaciju balističkog oružja s nuklearnim oružjem, prirodno je transformirala topologiju prijetnje, na koju je duboka transformacija utjecala na južnokorejsku mornaricu, posebno dajući joj nova uloga u doktrini “3-osovine”.

Kako bi to postigla, južnokorejska mornarica je započela velike napore da nabavi ogromnu flotu autonomnih sustava, uključujući površinske i podvodne mornaričke bespilotne letjelice, kao i letjelice.

Dakle, ako danas autonomni sustavi, poput podvodnog protupodmorničkog ratnog drona ASWUUV koji se razvija od 2017., predstavljaju samo 1% opreme koju usklađuje mornarica zemlje, cilj koji je sada najavljen je doseći 9% do 2025., gotovo 30% do 2030. i konačni cilj od oko 45% do ranih 2040-ih.

Njihova funkcija bit će upravo da drže sjevernokorejske pomorske sposobnosti pod stalnom kontrolom, a posebno da mogu pratiti i stoga uništiti, u kratkom roku, brodove i podmornice opremljene nuklearnim sustavima, a to su podmornice naoružane SLBM raketama ili korvete i fregate potencijalno opremljene krstarećim projektilima, i time zadovoljiti prvi od aspekata doktrine. No, uloga južnokorejske mornarice neće tu stati.

Doista, uskoro će dobiti, tijekom iduće godine, prvi od tri razarača klase Jeongjo the Great, evoluciju velikog protuzračnog razarača klase Sejong the Great, posebno dizajniranog da zadovolji drugi dio “ 3 osi” doktrina.

75% ovog članka ostaje za pročitati,
Pretplatite se za pristup!

Les Klasične pretplate omogućiti pristup
članaka u punoj verziji, A bez reklame,
od 6,90 €.

Prijava za bilten