Od 2020., nakon isporuke sustava S-400 Rusiji, Kongres SAD-a se sustavno integrirao u zakone koji reguliraju godišnju potrošnju SAD-a za obranu, zabrana izvršnoj vlasti da ukine tehnološke sankcije nametnute Ankari. Radilo se tada o ograničavanju mogućnosti zaobilaženja veta koji je nametnuo Kongres od strane Trumpove administracije, koja je prilično nevoljka u ovom području, i prilično sklona većoj fleksibilnosti u odnosu na Tursku i njenog predsjednika RT Erdogana. Ista je odredba uključena u Zakon o ovlaštenju za nacionalnu obranu iz 2022., dok i nova administracija Joea Bidena tražila je djelomično ukidanje sankcija Ankari, posebno u vezi s nabavom 40 novih F-16 V i 80 kompleta za pretvorbu dijela F-16 Block 52 turskih zračnih snaga u ovaj standard, na veliko nezadovoljstvo RT Erdogana koji je nekoliko puta prijetio da će se drugim partnerima, Rusija se redovito citira na ovu temu.
Ruska ofenziva na Ukrajinu iz veljače 2022. godine, međutim, znatno je promijenila situaciju na ovom području. Štoviše, Ankara nije promijenila svoje vrlo dvosmisleno držanje prema Moskvi, vojno podupirući Ukrajinu s jedne strane isporukom bespilotnih letjelica i oklopnih vozila, ali i služeći Moskvi kao sredstvo zaobilaženja sankcija zapadnim zemljama, bilo za izvoz ugljikovodika ili za opskrbu određenim kritičnim tehnologijama, posebno u području poluvodiča. Niti da je predsjednik Erdogan ublažio svoje ambicije, na Kavkazu, u Siriji i Iraku protiv Kurda, ili čak u Egejskom moru, protiv Grčke i Cipra. Ali jasno je da su neki argumenti prenijeti na Kapitol kako si danas čestita turski tisak, klauzule koje se odnose na američke tehnološke sankcije nestale su iz novi NDAA koji je predmet dvostranačkog sporazuma i o kojem mora brzo glasovati američki Kongres.
Ako će nestanak ovih ograničenja omogućiti američkoj izvršnoj vlasti da započne pregovore s Ankarom kako bi odgovorila na zahtjeve turske vojske i industrijalaca, posebno u pogledu modernizacije borbene flote, to ni na koji način ne predstavlja strogu ukidanje sankcija. Doista, Odobrenja za izvoz američkog oružja i obrambene tehnologije ostaju strogi prerogativ Kongresa, a ništa ne govori da će ovaj ovdje potvrditi zahtjeve Ankare, pogotovo kratkoročno. S druge strane, riječ je o većoj fleksibilnosti koja se nudi američkim pregovaračima, da započnu razgovore sa svojim kolegama o ovoj temi, posebice da dobiju određene stroge ustupke od Ankare, primjerice u pogledu pristupanja Švedske i Finske NATO-u, ili u vezi s implementacija baterije S-400 koju je kupila Ankara, a isporučila Rusija 2020.
75% ovog članka ostaje za pročitati,
Pretplatite se za pristup!
Les Klasične pretplate omogućiti pristup
članaka u punoj verziji, A bez reklame,
od 6,90 €.
Prijava za bilten
Registrirajte se za Meta-Defense Newsletter primati
najnoviji modni članci dnevno ili tjedno
[…] […]