Nosač zrakoplova NG, FCAS, MGCS…: Je li Francuska ciljala previsoko?

Prije samo dvije godine, ministrica oružanih snaga, Florence Parly, formalizirala je početak studijskih radova za izgradnju novog nosača zrakoplova koji je trebao zamijeniti Charlesa de Gaullea iz 2038.

Od tada se filtriralo mnogo informacija u vezi s ovim programom, koji bi trebao biti, poput Charlesa de Gaullea, na nuklearni pogon i dosegnuti 75.000 tona deplasmana, posebice kako bi mogao implementirati nove 90-metarske elektromagnetske katapulte potrebne lansirati novi lovac sljedeće generacije iz FCAS programa, koji je sam po sebi mnogo impozantniji od Rafale M.

Vrlo predvidljivo, troškovi projektiranja i proizvodnje broda također su značajno porasli u usporedbi s 2 milijarde eura koliko je koštao Charles de Gaulle izgrađen 90-ih.

Doista, dok je u početku novi nosač zrakoplova bio procijenjen na između 5 i 6 milijardi eura, sada bi se radilo o trošku projektiranja i izgradnje od oko 8 milijardi eura, ili čak i više. A u kontekstu pripreme sljedećeg Zakona o vojnom programiranju 2024-3020, za koji će ipak biti izdvojeno oko 400 milijardi eura, ili 100 milijardi eura više od prethodnog, taj trošak predstavlja problem...

Zapravo, bilo da se radi o programu PANG za nosače zrakoplova nove generacije, programu FCAS za borbene zrakoplove 6. generacije, programu MGCS za borbene tenkove budućnosti, kao i SSBN3G 3. generacija podmorničkog programa balističkih projektila bitni za francusko odvraćanje, svi obećavaju da će biti posebno pohlepni u kreditima, do točke onemogućavanja rekonstrukcije određenih sposobnosti vojske, kao u slučaju teških oklopnih snaga ili topništva dugog dometa.

Činjenica je, bilo da se radi o FCAS-u, MGCS-u ili PANG-u, čini se da svaki od ovih programa ima za cilj razviti opremu mnogo impozantniju i skuplju od one koju će zamijeniti, ne samo zbog povećanja tehnoloških troškova i inflacije, već i zbog mnogo viših ambicija, približavajući francusku industrijsku obrambenu proizvodnju opremi koju proizvode Sjedinjene Države, a udaljavajući se od tradicionalnog operativnog, ali i komercijalnog uspjeha francuske obrambene opreme od 60-ih.

Doista, ako je Francuska početkom 4-ih izdvajala više od 60% svog bruto domaćeg proizvoda za svoje obrambene napore, francusko se gospodarstvo jedva oporavljalo od ožiljaka Drugog svjetskog rata, prisiljavajući zemlju da bude inventivna kako bi dizajnirala učinkovite i atraktivna oprema, ali znatno jeftinija od američkih oružanih sustava koji su se etablirali na tržištu.

Tako je francuski proizvođač zrakoplova Dassault Aviation dizajnirao Mirage III, lovac presretač upola teži od impozantnog F-4 Phantom II, nadmašujući F-104 u gotovo svim područjima, a pritom znatno jeftiniji od ova dva uređaja.

U isto vrijeme, nadovezujući se na uspjeh AMX-13, AMX je dizajnirao srednji tenk AMX-30 od 36 tona, dok su Sjedinjene Države proizvodile M-60 od preko 52 tone. Što se tiče dva francuska nosača zrakoplova, Clemenceau i Foch, oni su na dužini od 32.000 metara jedva premašili 265 tona puni puni, dok je američki Forrestal koketirao s 80.000 tona na 326 metara dužine.

Ostatak ovog članka namijenjen je samo pretplatnicima

Les Klasične pretplate omogućiti pristup
svi članci bez oglašavanja, već od 1,99 €.

Prijava za bilten