Nakon A-10, američko ratno zrakoplovstvo želi povući svoje F-15C iz službe do 2030.

Priprema godišnjeg proračuna američkih oružanih snaga je razdoblje vrlo bogato lekcijama, dopuštajući posebno 3 sile u zemlji, izvršnoj vlasti s jedne strane, Kongresu s druge strane, ali i samim oružanim snagama, javno izraziti svoju viziju i očekivanja za nadolazeću godinu i dalje, u pogledu ulaganja ali i formata i strategije. Ako su tijekom 90-ih, 2000-ih i 2010-ih svačija promišljanja bila iznad svega tehnološka ili ekonomska, ona su od početka desetljeća poprimila novi, vrlo primjenjiv karakter, dok su napetosti s Rusijom, Kinom, ali i Iranom ili Sjevernom Korejom , nastavljaju rasti i da bi se uskoro mogla pojaviti ujedinjena fronta autoritarnih nacija koja bi ih okupila. Naime, gdje su se nekoliko desetljeća vojska, senatori, zastupnici i članovi američke vlade bavili obaranjem ruke kako bi odredili u koju tvrtku ili u koju državu uložiti kolosalne kredite Pentagona, predmeti su danas mnogo konkretniji, operativniji i čak i direktiva.

Nakon 30 godina programskog lutanja i stotina milijardi dolara nestalih u prekinutim ili neuspjelim programima, svaki dolar se danas računa u Pentagonu, posebno za podršku kineskom izazovu. Tako su 4 vojske poduzele duboke reorganizacije s ciljem snažne modernizacije svojih jedinica, iznjedrivši nove programe razvijene u iznimno kratkim rokovima (za Pentagon) kao što je Mobile Protected Firepower ili laki tenk MFP, čija je proizvodnja pokrenuta nakon samo 5 godina dovršetka i testiranja, što je rekord za američku vojsku koja je posljednjih godina imala tendenciju iskrivljavanja svojih programa. Isto tako, NGAD programi Zračnih snaga SAD-a i Mornarice SAD-a, koji će s jedne strane proizvesti lovac za nadmoć u zraku koji će zamijeniti F-22 početkom sljedećeg desetljeća, s druge strane višenamjenski lovac - uloga zamjene Super Horneta na nosačima zrakoplova američke mornarice prema istom rasporedu, oba se provode punom brzinom, s programom i proračunom koje pomno prati Kongres. Činjenica je, ako je Kini trebalo samo 30 godina, između 1990. i 2020., njezinim vojskama i obrambenoj industriji, da sustignu 30 godina tehnološkog i industrijskog kašnjenja koje su imali na kraju 80-ih, američke vojske a industrijalci će, sa svoje strane, morati apsorbirati 2030 godina programskog siromaštva do 30., na čemu sada rade.

Za američke zračne snage, planiranu strategiju definirao je prije dvije godine general Brown, nedugo nakon što je preuzeo vodstvo najmoćnijih zračnih snaga na planetu. To se temeljilo na modernizaciji zrakoplova za podršku, s nabavom novih tankera KC-46A u sklopu programa KCx i novih zrakoplova za nadzor koji će zamijeniti Sentry, stalnoj modernizaciji transportne flote i značajnim naporima u razvoju nove opreme kao što su borbeni dronovi i hipersonično oružje. Strateške zračne snage bile bi ojačane dolaskom povjerljivog broja novih nevidljivih bombardera B-21 Raider. Ali ključna tema za godine koje dolaze nije ništa drugo nego modernizacija američke borbene flote. Tako će njegovu okosnicu, na kraju desetljeća, doista činiti gotovo tisuću F-35A koji će postupno zamijeniti A-10, kao i dio F-16 i F-15E većina modernih uređaja bi se, sa svoje strane, modernizirala. Novi F-15EX Super Eagle, koji je u početku trebao biti naručen u 240 jedinica, na kraju će biti naručen u samo 80 jedinica, uglavnom kako bi se zamijenili povučeni F-15C. I na kraju, program NGAD, koji ako je imao za cilj zamijeniti F-22 do kraja desetljeća, očito će neko vrijeme biti podržan od potonjeg što će se sasvim sigurno nastaviti. Međutim, točan raspored povlačenja naslijeđenih zrakoplova, ili naslijeđenih uređaja kako ih je odredio USAF, do sada nije bio jasno definiran. Sada je učinjeno.

Ostatak ovog članka namijenjen je samo pretplatnicima

Les Klasične pretplate omogućiti pristup
svi članci bez oglašavanja, već od 1,99 €.

Prijava za bilten