Italija si daje sredstva, ali se bori pronaći vojsku za svoje nove obrambene ambicije

Dok Italija radi na povećanju svojih vojnih resursa, kako u pogledu opreme tako iu proračunu, nailazi na značajne poteškoće u ispunjavanju ciljeva novačenja, što ugrožava njezine obrambene ambicije.

Povećanje sredstava dodijeljenih obrani bila je jedna od obveza Giorgie Meloni u kampanji, s navedenom ambicijom da se talijanski obrambeni napor dovede na 2% do kraja desetljeća, u odnosu na 1,51% 2023. I zapravo, govoreći Senatu ranije ovog tjedna, sadašnja premijerka zemlje potvrdila je da namjerava striktno primjenjivati ​​svoje obveze iz kampanje u ovom području, na savršeno otvoren i samouvjeren način.

Pritom je mislila na povećanje proračuna za vojsku na koje je pristala prethodna koalicija, što je učinjeno maksimalno diskretno, kako bi se izbjegle kritike Talijanske katoličke crkve, koja se tome tada jako protivila. Istina je da je od tada međunarodna situacija značajno evoluirala s povratkom rata u Europu, kinesko-američkim napetostima na Pacifiku i umnožavanjem točaka napetosti koje ugrožavaju brojne europske i talijanske interese.

Talijanske su vojske daleko dogurale. Tako 2015. godine treće najveće gospodarstvo u kontinentalnoj Europi nije izdvajalo ni 1% svog BDP-a za svoje vojske, s proračunom za obranu od nešto više od 13 milijardi eura.

Međutim, za razliku od svojih francuskih ili britanskih kolega, talijanske vojske tada su imale proračun namijenjen nabavi, ekvivalent u Francuskoj programima velikih učinaka (PEM), relativno velik jer je dosegao 4,87 milijardi eura, gdje je Francuska, na primjer, imala proračun od 31,4 milijarde eura, od čega je samo 5 milijardi eura posvećeno PEM-u, tj. industrijskom ulaganju u obrambeni proračun od 15,9% u Francuskoj u usporedbi s 37,5% u Italiji.

Istina je da se Rim na ovom području može osloniti na dvije karakteristike specifične za tu zemlju. Prvi se odnosi na izgradnju talijanskog proračuna, budući da izdatke za opremanje Ministarstva obrane nadopunjuje Ministarstvo industrije. Tako je od 4,87 milijardi eura kredita za opremu za vojske u 2015. samo 2,37 milijardi eura platilo Ministarstvo obrane, ostatak, tj. 2,5 milijardi eura, financiralo je Ministarstvo industrije za potporu talijanskoj obrambenoj industriji aktivnost.

Ako je ova prva točka izvjesna prednost i za vojske i za talijansku obrambenu industriju, druga je, s druge strane, vrlo težak hendikep, danas i u budućnosti. Doista, kao i sve profesionalizirane zapadne vojske, talijanska vojska ima problema s novačenjem.

S nešto više od 160.000 aktivnih vojnih osoba, zemlja je proporcionalno blizu 207.000 francuskih vojnih osoba u odnosu na svoju populaciju od 60 milijuna stanovnika. S druge strane, značajan dio tih vojnika odbija restriktivne položaje, primjerice ukrcaj na fregate, te projekciju snaga.

Naime, razgovarajući s talijanskim parlamentarcima, načelnik stožera Marine Militare, admiral Enrico Credendino, potvrdio je da on danas nije u stanju osigurati kompletnu posadu za sve svoje fregate, navodeći za usporedbu da je francuska mornarica imala dvije rotirajuće posade po brodu, što im daje znatno veću raspoloživost na moru.Podsjetimo, međutim, da se dvostruke posade odnose samo na neke od fregata Nacionalne mornarice, a ne na cijelu flotu.

Ostatak ovog članka namijenjen je samo pretplatnicima

Les Klasične pretplate omogućiti pristup
svi članci bez oglašavanja, već od 1,99 €.

Prijava za bilten