Kako će borbeni dronovi poremetiti industrijsku i doktrinarnu jednadžbu borbenog zrakoplovstva?

Sada se posebno očekuje dolazak borbenih bespilotnih letjelica, ovih bespilotnih uređaja dizajniranih za izvršavanje misija umjesto borbenih zrakoplova. Oni će zapravo činiti pravu okosnicu onoga što se opisuje kao 6. generacija borbenih zrakoplova, kojoj će pripadati američki NGAD-ovi, kao i europski NGF-ovi i Tempestovi.

Ako svi očekuju ovu neizbježnu evoluciju, način na koji će se ovi dronovi koristiti, a time i način na koji će biti dizajnirani, i dalje ostaje vrlo različit ovisno o projektima.

Tako su Rusi osmislili S-70 Okhotnik-B, 20-tonski borbeni dron, koji se svojim performansama, a svakako i cijenom, približava tradicionalnom borbenom zrakoplovu. MQ-25 Stingray, koji je razvio Boeing za misije punjenja gorivom u zraku, ima jediničnu cijenu od 150 milijuna dolara, što je više od cijene F/A-18 E/F Super Horneta i F-35C Lightning II trenutni borbeni zrakoplov.

Suprotno tome, novi programi razvijeni preko Atlantika, u ovom području, teže dizajniranju mnogo ekonomičnijih borbenih bespilotnih letjelica, kao što je Boeingov MQ-28 Ghost Bat dizajniran u suradnji s Australijom, čija je jedinična cijena od 10 do 15 milijuna dolara, dok Američko ratno zrakoplovstvo objavilo je, u sklopu programa NGAD, da namjerava nabaviti flotu polupotrošnih borbenih bespilotnih letjelica koje koštaju između četvrtine i trećine cijene F-35A, tj. 22 do 30 milijuna dolara.

Upravo u tom smjeru američka mornarica, nakon vrlo skupog MQ-25 Stingraya, sada želi krenuti, uz, u konačnici, duboki preokret borbene flote ukrcane na američke nosače zrakoplova, kao i paradigme operativne i industrijski aspekti borbenih zrakoplova.

Meta-Defense slavi svoju 5. godišnjicu!

- 20% na vašoj Classic ili Premium pretplati, uz kod Metanniv24

Iskorištavam to !

Ponuda vrijedi od 10. do 20. svibnja za online pretplatu na novu Classic ili Premium, godišnju ili tjednu pretplatu na web stranici Meta-Defense.

Američka mornarica želi borbene dronove vrijedne 15 milijuna dolara koji će letjeti samo 200 sati

Upravo u tom kontekstu novi Collaborative Combat Aircraft ili CCA program. Ovo je detaljno opisao kontraadmiral Stephen Tedford, koji vodi Programski izvršni ured za bespilotnu avijaciju i udarno oružje, ili PEO (U&W), na godišnjoj konferenciji Sea Air Space, početkom ovog tjedna, mornaričke lige.

Prema njegovim riječima, američka mornarica ne namjerava slijediti putanju MQ-25, već se okrenuti prema borbene bespilotne letjelice mnogo ekonomičniji, da prati njegov Lightning II, njegov Super Hornet i njihov nasljednik, budući NGAD, koji neće ući u službu prije kraja sljedećeg desetljeća.

Točnije, američka mornarica namjerava nabaviti borbene dronove čija jedinična cijena ne bi prelazila 15 milijuna dolara. Iznad svega, ovi uređaji moraju imati vrlo niske troškove implementacije i bez troškova održavanja.

I s dobrim razlogom, morat će letjeti samo, u najboljem slučaju, 200 sati prije nego što budu korišteni ili kao meta za privlačenje neprijateljske vatre, ili kao napadački dron. Nema govora, u ovim okolnostima, o trošenju više nego što je striktno potrebno za projektiranje i izradu bespilotnih letjelica s ograničenim vijekom trajanja.

I da dodamo da u konačnici, američka mornarica ima za cilj da više od 60% svoje flote borbenih zrakoplova čine bespilotne letjelice, koje rade u službi pilotiranih letjelica, ali i samostalno.

Što se tiče američkih zračnih snaga, ulazak u službu prve od ovih bespilotnih letjelica planiran je za kraj desetljeća, čak i ako će kapaciteti koji se očekuju u ovom trenutku biti niži od onih koji su ciljani programom, i zahtijevat će, stoga, nadzor i upravljanje pilotiranim uređajem.

Nadolazeća revolucija u industrijskom i proračunskom modelu borbenog zrakoplovstva

O performansama i operativnim sposobnostima ovih budućih borbenih dronova, u pogledu teških dronova poput S-70, dronova tipa Loyal Wingmen ili potrošnih dronova, poput Remote Carrier Expendable, već se raspravljalo u brojnim člancima koje je objavio specijalizirani tisak.

Implikacije na industrijski i proračunski model, koji okružuju ovaj razvoj, bile su mnogo manje. I u slučaju modela koji spominje američka mornarica, ali također od strane američkih zračnih snaga za program NGAD, ove su značajne.

Troškovi vlasništva za borbenu bespilotnu letjelicu su tri puta niži u odnosu na borbenu letjelicu

Doista, dron od 15 milijuna dolara, namijenjen za let oko 200 sati, ostat će u službi, u najboljem slučaju, pet godina, što predstavlja trošak vlasništva od 3 milijuna dolara godišnje, budući da su troškovi održavanja smanjeni na 0, a ti troškovi implementacije su minimalni.

S druge strane, imat će brojne operativne atribute, kao što je mogućnost nošenja senzora ili oružja, što ih čini zrakoplovom za sebe, koji se kao takav mora smatrati u odnosu snaga.

Ovaj je trošak znatno niži od troška borbenog zrakoplova poput F-35C, nosačke verzije lovca Lockheed Martin. Uz jediničnu cijenu od 120 milijuna eura, za radni vijek procijenjen na 40 godina (u najboljem slučaju), također ima trošak vlasništva od 3 milijuna dolara godišnje.

S druge strane, F-35C ima vrlo visoke troškove implementacije, reda veličine 3 do 6 milijuna dolara godišnje, za 200 godišnjih sati leta, dok su njegovi evolucijski troškovi održavanja jednako visoki, 15 milijuna dolara svakih pet godina, ili, opet, 3 milijuna dolara godišnje.

Ukupni godišnji troškovi posjedovanja F-35C, koji iznose oko 9 do 10 milijuna dolara godišnje, što je u skladu s cijenom zrakoplova tijekom njegovog životnog vijeka, koja se danas procjenjuje na 400 milijuna dolara, stoga su tri puta veći nego onih borbenih bespilotnih letjelica koje će ga pratiti.

Drugim riječima, uz stalni proračun, flota od 50 borbenih zrakoplova, potpomognuta sa 150 borbenih dronova u kratkoj generacijskoj evoluciji, za borbenu flotu od 200 zrakoplova, koštat će koliko i flota od 100 borbenih zrakoplova sama.

Radikalne implikacije na industriju i kapacitet

Promjene u vremenskim razmjerima i industrijskoj proizvodnji, generirane ovim novim modelom, imat će vrlo važne implikacije, kako za industrijski aspekt tako i za kapacitet i doktrinarne aspekte.

Doista, ne samo da će količina proizvedenih bespilotnih letjelica biti 50% veća od količine borbenih letjelica koje će zamijeniti uz konstantan proračun, već će, uz radni vijek od pet godina, osam uzastopnih generacija bespilotnih letjelica ugledati svjetlo dana tijekom životnog vijeka borbenog zrakoplova i jedanaest do dvanaest generacija tijekom njegovog životnog vijeka proizvodnje.

Drugim riječima, ukupni obujam proizvodnje bespilotnih letjelica bit će četiri do šest puta veći od broja borbenih letjelica prethodne generacije, uz zadržavanje flote zrakoplova od 50% dosadašnje.

Spoj ova dva čimbenika omogućit će provedbu kontinuiranog procesa generacijske evolucije dronova, mnogo fleksibilnijeg nego što to može biti za borbeni zrakoplov.

Nemoguće je, zapravo, napraviti F-16, ili a Rafale, visoko stealty letjelicu ili uređaj sposoban letjeti brzinom od 3 Macha, dok će biti potpuno moguće razviti flotu bespilotnih letjelica, u kratkim vremenskim razdobljima, i radikalno, kako bi se prilagodila operativnom razvoju.

Također možemo zamisliti, ovisno o troškovima dizajna, da će biti moguće stvoriti nekoliko specijaliziranih dronova istovremeno, na primjer, jedan stealth, jedan vrlo brz za velike visine i jedan s ravnim krilima za vrlo male visine i CAS, unutar iste generacije, ili čak oslanjajući se na međugeneracijsko popločavanje, kako bi se olakšali istraživački i razvojni napori.

Zračne snage će tada imati visoko reaktivno oruđe za prilagodbu svojih resursa promjenjivim potrebama te tehnološkim i operativnim izazovima svojih misija. Što se tiče proizvođača, oni će s vremenom imati posebno glatku aktivnost, kako u smislu istraživanja i razvoja, tako i industrijske proizvodnje, što će omogućiti mnogo učinkovitije dimenzioniranje i smanjeno preuzimanje rizika, u korist konkurentnijih cijena.

Na kraju, napomenimo da u europskoj viziji takav model omogućuje fleksibilnu i pojednostavljenu integraciju i suradnju svih industrijskih igrača starog kontinenta, pokazivač tehnoloških ambicija i obujma koji omogućuje prilagodbu industrijskih kapaciteta potrebama vojske, kao i mogućnosti izvoza, na uravnotežen način između proizvođača i između država.

Neizbježna evolucija paradigmi budućeg borbenog zrakoplova

Dolazak ovih bespilotnih letjelica, za koje se očekuje da će radikalno promijeniti sastav i upotrebu borbene flote, također će dovesti do duboke evolucije u ulozi samih borbenih letjelica.

Uistinu, do sada su borbeni zrakoplovi imali funkciju vektora oružanih sustava, koji su donosili traženu operativnu učinkovitost, bilo da se radi o zračnoj nadmoći s projektilima zrak-zrak, potpori bombama i projektilima zrak-zemlja, dubokim udarima s krstareće rakete i klizne bombe, ili čak izviđanje ili elektroničko ratovanje, s različitim kapsulama.

S dolaskom borbenih bespilotnih letjelica, potonje će osigurati vektorsku funkciju, pri čemu će pilotirana letjelica djelovati kao koordinator-kontrolor tih daljinskih sposobnosti, dok će ostati, koliko god je to moguće, izvan područja nepovoljne intervencije.

Očito je da će ti uređaji sigurno nastaviti, barem neko vrijeme, nositi streljivo i akcijske sposobnosti. Međutim, vrlo je vjerojatno da će ova funkcija s vremenom opadati u korist sve učinkovitijih i autonomnijih bespilotnih letjelica, pri čemu će borbena letjelica imati funkciju, zatim, nadgledanja, graničenja i koordinacije djelovanja tih bespilotnih letjelica, u optimiziranom način.

Razumijemo, u ovim uvjetima, da će sposobnost preživljavanja, ali i borbena autonomija, i zrakoplovne sposobnosti, kao što su brzina ili strop, pa čak i udobnost posade koja je pozvana da izvršava dugoročne misije, tada biti atributi mnogo kritičniji od manevarske sposobnosti za ove pilotirane letjelice.

Francuska ne smije propustiti marš borbenog drona s ograničenim vijekom trajanja

Vidimo da će dolazak borbenih bespilotnih letjelica koji se od danas priprema u okviru američke mornarice kao i američkog ratnog zrakoplovstva, dviju najmoćnijih zračnih snaga na planetu do danas, biti popraćen pravom revolucijom u samom koncepcija borbenih flota, njihove doktrine, kao i industrijske bilance koje će ih iznjedriti.

Činilo se da je na ovom području Francuska uzela mjeru revolucije koja dolazi, bilo u okviru programa FCAS s bespilotnim letjelicama Remote Carrier, bilo oko programa Rafale F5, uz najavu, tijekom glasovanja LPM 2024-2030, dizajna i konstrukcije borbenog drona koji će podržati ovu kritičnu evoluciju francuskog lovca.

Činilo se da ove najave pokazuju da je Pariz naučio lekcije francuskog i europskog pogrešnog starta na području MALE bespilotnih letjelica, prisilivši francusku vojsku da se okrene američkim modelima, kako bi uhvatila korak s potrebnim kapacitetom za ova bitna sredstva u brojnim misijama .

Od tada nijedna komunikacija Ministarstva oružanih snaga, DGA-a ili Oružanih snaga nije potvrdila da je ovaj program službeno pokrenut i obaviješten proizvođačima.

Što je još iznenađujuće, Eric Trappier, koji je na čelu Dassault Aviationa, naznačio je da bi bilo potrebno dizajnirati tešku bespilotnu letjelicu, tešku 18 do 20 tona, koja bi mogla pratiti Rafale u svojim misijama, što više podsjeća na zamjenski kapacitet za Mirage 2000, nego na viziju američke mornarice i američkog zrakoplovstva, lakših, polupotrošnih i nadasve vrlo ekonomičnih dronova.

Sada je hitno da francuske vlasti, Oružane snage, Zračne i svemirske snage, kao i Nacionalna mornarica, ocrtaju ciljeve koji su ciljani za ovaj program i pokrenu razvoj kako bi mu dali sadržaj, istodobno s dolaskom američkih modeli.

U suprotnom, možemo se bojati da će Francuska još jednom, kao što je bio slučaj s bespilotnim letjelicama MALE, dopustiti da je prestigne američki napredak na terenu, do te mjere da to više neće biti stvarno moguće, a još manje relevantno od industrijskog gledišta, za razvoj nacionalnih rješenja.

Članak od 12. travnja u punoj verziji do 18. svibnja