Koje bi bile posljedice neuspjeha MGCS programa?

Od neuspeha sastanak između Sébastiena Lecornua i Borisa Pistoriusa u Berlinu prošlog jular, u pokušaju da se ponovo pokrene MGCS program za glavni kopneni borbeni sistem, sve su glasnije da bi on sada bio ugrožen.

Ova glasina je dobila zamah prošle sedmice, kada je Francuska objavila da se sada čuje nametnuti članstvo Italije u programu. Za Francusku, dolazak Italije kao ekvipotencijalnog partnera bi revidirao dijeljenje industrije i financiranje programa, koje je sada nestrukturirano od dolaska Rheinmetall-a 2019.

Za Njemačku bi, s druge strane, predstavljalo značajnu prijetnju aktivnostima njena dva industrijalca, Krauss-Maffei Wegmann-a i Rheinmetall-a, ali i njenu dominantnu poziciju u samom programu, zbog neuravnoteženog odnosa snaga između njih Njemački igrači i jedina francuska kompanija Nexter.

Degradirana klima izvan MGCS između Pariza i Berlina

Osim ovih unutrašnjih tenzija u programu, odnosi između Pariza i Berlina su znatno oslabili posljednjih mjeseci, u pozadini radikalnih razlika u brojnim temama, kao što su energija i nuklearna energija, koje oblikuju vanjsku politiku, posebno u Africi i vis-à - prema Ukrajini, ili o industrijskoj politici, posebno u automobilskom sektoru.

U ovom izuzetno napetom kontekstu Sébastien Lecornu i Boris Pistorius su se dogovorili da se ponovo sastanu tokom mjeseca septembra, upravo kako bi arbitrirali o budućnosti MGCS programa. Za mnoge posmatrače, posebno evropski, ovaj sastanak bi mogao dovesti do kraja ove saradnje, s tim da se zatim pridruži MAWS, CIFS i Tigre III na oltaru prekinutih francusko-njemačkih projekata 2017.

Takav neuspjeh bi imao brojne posljedice, osim pogoršanja odnosa između Pariza i Berlina. Tačnije, Francuska i Njemačka će tada morati brzo arbitrirati o tri predmeta: budućnost programa borbenih tenkova nove generacije dvije zemlje, programa borbenih aviona 6. generacije FCAS, kao i budućnost zajedničkog preduzeća KNDS .

Ka dva evropska programa za borbene tenkove nove generacije?

Ako bi MGCS pokvario, potreba za novim borbenim tenkom koji bi zamijenio oklop koji je trenutno u službi kao što je Leopard 2, Challenger 3, Leclerc ili Ariete, će ostati. Najvjerovatnija hipoteza do danas bila bi da bi ga tada zamijenila dva evropska programa.

Francuski nasljednik MGCS-a

Sa francuske strane, lako možemo pomisliti da će Pariz i Rim zajednički krenuti u razvoj novog borbenog tenka. Zaista, za razliku od Njemačke, oni dijele isti raspored za zamjenu francuskog Leclerc-a i talijanskog Arietea, do 2035. godine.

Osim toga, vojske dvije zemlje imaju tendenciju da iskoriste slične doktrine, dajući prednost manevru i mobilnosti u odnosu na vatrenu moć i oklop. To je razlog zašto su i Leclerc i Ariete bili primjetno lakši i pokretljiviji od svojih njemačkih, britanskih ili američkih kolega.

Belgija bi takođe bila veliki potencijalni partner za novi francuski tenk u saradnji, na osnovu CaMo programa koji je naveo Brisel da naruči VBMR, EBRC i Caesar Mk2 radi optimizacije interoperabilnosti sa francuskom vojskom. Napominjemo, međutim, da belgijske vlasti do danas nisu naznačile da namjeravaju (pre)opremiti svoje vojske borbenim tenkovima.

Druge evropske zemlje mogle bi se pridružiti mogućem francusko-italijanskom programu borbenih tenkova nove generacije. Tako bi Španija, koja masovno ulaže u podršku razvoju svoje odbrambene industrije, mogla biti u iskušenju avanture, da dobije veće učešće nego u nemačkom programu.

I Grčka bi mogla vidjeti interes za to, pogotovo jer Pariz, kao i Rim, održava vrlo dobre odnose sa Atinom, posebno po pitanjima odbrane. Isto tako, Portugal, pa čak i Hrvatska ili Srbija, sigurno bi našli odgovor na njihova očekivanja.

Pariz bi se takođe mogao obratiti neevropskim partnerima da razviju svoj program, kao što su Ujedinjeni Arapski Emirati, Egipat ili čak Saudijska Arabija na Bliskom istoku. To je također slučaj za Indiju, za koju znamo da želi razviti zamjenu za svoju impozantan flotu T-72, a koja također favorizira lakša i pokretnija oklopna vozila.

Zaista, indijski tenkovi moraju biti u stanju da djeluju na teškom i strmom terenu himalajskih visoravni okrenutih prema Kini, kao i u stepama i dolinama srednje Azije okrenutim prema Pakistanu. To je razlog zašto New Delhi nameće borbenu masu manju od 60 tona u svom pozivu na tender za zamjenu T-72.

U stvari, Pariz bi, ako je potrebno, imao nekoliko različitih opcija za razvoj novog programa teških tenkova u međunarodnoj saradnji, možda čak i više prilagođenih francuskim očekivanjima i sa industrijskog i sa političkog gledišta.

Njemački nasljednik MGCS-a

Kao i Francuska, Njemačka također ne bi imala nedostatak potencijalnih partnera za razvoj nasljednika Leopard 2. Posebno mislimo na deklarirane kupce Leopard 2A8 ili A7HU (Norveška, Češka, Mađarska i Italija), ali i drugim partnerima bliskim Berlinu, poput Velike Britanije, Holandije, Švedske, Finske, čak i Poljske.

U takvoj hipotezi, novi program, predvođen Berlinom, bi odgovorio na trenutne izazove njemačke industrije, upravo one koji su danas stvorili unutrašnje tenzije koje su ugrozile francusko-njemačku saradnju. Konkretno, vjerovatno je da će imati za cilj kasniji raspored, oko 2045. ili čak 2050. godine, kako bi se oslobodio komercijalni prostor za Leopard 2A8, KF51 Panther i Leopard 2AX stiže uskoro.

Ostaje da se pročita 75% ovog članka,
Pretplatite se za pristup!

Les Klasične pretplate omogućiti pristup
članci u njihovoj punoj verzijii bez reklamiranja,
od 6,90 €.

Prijava za bilten