Sedmica koja se završava, 1. marta, biće neviđenog intenziteta u poslednjih četrdeset godina, što se tiče uloge Evropljana u globalnoj strateškoj jednačini, uloge Francuske, u ovoj novoj evropskoj strateškoj jednačini, kao i uloge vojski i francuskog odvraćanja, kako bi se to postiglo.
Ove često složene teme obrađene su u seriji analiza objavljenih na ovoj stranici ove sedmice. Istovremeno, pokazalo se da je francusko javno mnijenje, kao i politička klasa zemlje, posebno podijeljeno po ovom pitanju.
Dok su neki Francuzi i dalje uvjereni da je to neophodno odgovoriti na rusku prijetnju u Ukrajini i Evropi, kroz čvrstinu, i da Francuska, ali i njeno odvraćanje, imaju stratešku i pokretačku ulogu u Evropi, kako bi se to postiglo; drugi dio se, s druge strane, čvrsto suprotstavlja ovim hipotezama, ističući rizike proširenja sukoba, uz, na kraju dana, moguću nuklearnu apokalipsu.
Podjela francuskog mišljenja, iako rijetka o ovakvim pitanjima, vrti se oko pitanja koje se mora tretirati objektivno i metodično: proširenje francuskog odvraćanja na druge Evropljane, povećava li to za Francusku rizike od eskalacije i dakle direktnog i potencijalno nuklearnog rata sa Rusijom?
rezime
Od Sarajeva do Minhena, dvije historijske traume razdiru francusko javno mnijenje
Ako zapadni zvaničnici, uključujući Amerikance i Britance, sve otvorenije postavljaju hipotezu o potencijalnom sukobu između NATO-a i Rusije, javno mnijenje, poput političke klase, u Evropi i Sjedinjenim Državama, često je podijeljeno po tom pitanju.
Međutim, malo je zemalja izloženo tako radikalnoj podjeli u svom javnom mnijenju kao što je Francuska. Bilo da se radi o podršci koju Francuska pruža Ukrajini, stavu Francuske u odnosu na Rusiju, a prije svega o mogućnosti Francuske da proširi svoj perimetar odvraćanja izvan svojih granica, kako bi zaštitila svoje evropske partnere od NATO-a i Evropske unije, dva tabora su čvrsto suprotstavljena, kako unutar javnog mnjenja, tako i unutar političke klase zemlje.
Sarajevo, igra saveza i Prvi svjetski rat
Mora se reći da oko ovih pitanja u Francuskoj djeluju dvije duboke istorijske i kulturne traume. Prvi je bio ništa drugo do atentat na nadvojvodu Franca Ferdinanda u Sarajevu, 28. juna 1914. godine, od strane srpskog nacionaliste, koji je uveo Evropu, a posebno Francusku, u Prvi svjetski rat i milion i po francuskih vojnika poginulih u borbama. .
Odgovornost od alijanse igra u ovoj više nego bolnoj epizodi francuske istorije, iako vrlo upitna, bila je duboko usidrena u francuskom kolektivnom nesvesnom.
Ovo je također mjesto gdje moramo pronaći, dijelom, porijeklo čuvene fraze „ne umrijeti za Dancig“, koja se stalno ponavljala prije Drugog svjetskog rata, i nedostatka naglaska u francuskim vojnim akcijama protiv Njemačke tokom lažnog rata. godine, kada su njemačke vojske bile najranjivije.
Danas se ova trauma nalazi u frazi „Ne umri za Talin“, koju je nekoliko francuskih javnih i političkih ličnosti ponavljalo proteklih dana.
Prema njihovim riječima, ako bi Francuska preuzela odgovornost zaštite, putem svog odvraćanja, europskih zemalja, tačnije baltičkih zemalja, to bi, kroz igru saveza, dovelo do značajnog povećanja uvlačenja zemlje u nuklearni sukob sa Rusijom.
Minhen, francusko-britanski kompromis i Drugi svjetski rat
Na drugom kraju spektra, postoje pristalice snažnog i dobrovoljnog stava Francuske, u Evropi i Ukrajini, protiv Rusije, uključujući proširenje zaštitnog perimetra francuskog odvraćanja na zemlje saveznice i evropske partnere koji to žele.
I oni su zasnovani na istorijskoj traumi, u ovom slučaju, francuskom i britanskom odricanju pred nacističkom Nemačkom, 29. i 30. septembra 1938. u Minhenu.
Tog datuma su, zapravo, predsjednik Francuskog savjeta Édouard Daladier i njegov saveznik, britanski premijer Neville Chamberlain, potpisali sporazum sa Adolfom Hitlerom i Benitom Musolinijem, ustupajući Čehoslovačku Njemačkoj, u zamjenu za garancija trajnog mira, koju su obećali nemački i italijanski lideri.
Ostaje da se pročita 75% ovog članka,
Pretplatite se za pristup!
Les Klasične pretplate omogućiti pristup
članci u njihovoj punoj verzijii bez reklamiranja,
od 6,90 €.
Prijava za bilten
Registrujte se za Meta-Defense Newsletter primiti
najnoviji modni članci dnevno ili sedmično
Odlična analiza kojoj možemo dodati trgovinu u iznosu od 870 milijardi eura, koju bi SAD teško mogle zamijeniti u slučaju opšteg sukoba u Evropi i samim tim usporavanja ekonomije, možemo dodati i rebalans evropske vojne potrošnje prema intra -EU naredbe
ovo je greška u kucanju u pseudo dokumentu 691c JC JAMOT
Moramo uzeti u obzir da je Francuska trošila oko 5 milijardi eura godišnje u posljednjih 20 godina samo da bi održala svoje odvraćanje, tako da je bez želje da pravimo paralelu sa Trumpovim navodima, zemljama EU pomalo lako da čekati protektorat, bilo američki ili francuski, a da ne potrošite ni peni.
Nakon što smo bili napadnuti od strane našeg susjeda 1870., 1914. i 1940. godine, kolektivno smo odlučili da platimo milijarde decenijama kako bismo se opremili vjerodostojnom silom odvraćanja kako bismo spriječili da se takve nezgode ponovo dogode. I treba li ga staviti u službu Poljaka koji naručuju američko, korejsko i izraelsko oružje?
Čak i kada bi Poljaci (ili druge zemlje) kupovali oružje od nas u velikim količinama, odvraćanje bi ostalo polisa osiguranja koja štiti samo one koji ga posjeduju i nikog drugog.