Kada govorimo o odbrani, u debatama se sistematski pojavljuju dvije fraze. Prva je očigledno latinska fraza s kraja 4. veka „Si vis Pacem, Para Bellum“, inspirisana Vegecijem, koji kaže da se za mir mora biti spreman za rat.
Druga je francuska poslovica, koju je citirao Raymond Aron 1962. godine u Peace and War Between Nations, „Novac su tetive rata“, prema kojoj efikasnost vojski u borbi zavisi od uloženih suma.
Gledano s kraja na kraj, ove dvije rečenice sugeriraju da investicioni kapaciteti koje su dale države, posebno prije ratova, uslovljavaju ravnotežu snaga, samim tim i djelotvornost odvraćanja, a sa njima i očuvanje mira.
Stoga je primamljivo upoređivati budžete za odbranu između zemalja, ili čak između saveza, kako bi se osigurala odvraćajuća priroda odbrambenih alata, i shodno tome, kako bi se stekla ideja o vojnoj ravnoteži snaga.
Mnogi su brzo izvukli zaključke iz objavljivanja novog godišnjeg izvještaja SIPRI-ja, koji je precizno proučavao investicije u odbranu svih nacija, kao i njihov razvoj. Međutim, da li su ulaganja u odbranu djelotvoran pokazatelj u ovoj oblasti, da se uporede vojni kapaciteti između zemalja i da se stoga zaključi sadašnji i budući odnos snaga? Daleko je od očiglednog...
rezime
Godišnji izvještaj SIPRI-ja se objavljuje, kao i uvijek, sa svojom kohortom komentara
« Sa budžetom za odbranu od 109 milijardi dolara u 2023., Rusija jedva premašuje budžet Ukrajine od 100 miliona dolara, uključujući 35 milijardi dolara američke i evropske vojne pomoći, i bez poređenja sa 1 milijardi dolara budžeta NATO-a. Rusija stoga nije prijetnja Zapadu.«
Ova analiza, koja se na prvi pogled čini razumnom, ponovo se pojavila posljednjih dana, na društvenim mrežama, ali i po riječima novinara i pojedinih političkih ličnosti, u Francuskoj, ali i širom Evrope, nakon objavljivanja d.najnoviji izvještaj SIPRI-ja, prije nekoliko dana. Isto vrijedi i za kinesku prijetnju, iako sa 290 milijardi dolara Peking u ovu oblast ulaže tri puta manje od Sjedinjenih Država.
Svake godine, zapravo, mnoge takve analize se objavljuju ubrzo nakon što Stokholmski međunarodni institut za istraživanje mira, ili SIPRI, objavi svoj godišnji izvještaj o globalnoj vojnoj potrošnji.
Zaista, bilo u političke, medijske ili komercijalne svrhe, iskušenje je veliko da se ovi elementi koriste, posebno kada se čini da idu ka željenoj demonstraciji, dok se ukrašavaju prividnim plaštom koherentnosti. Međutim, oni su vrlo upitni, da ne kažem lažni.
Poređenje budžeta za odbranu nije efikasno kada je u pitanju zaključak o ravnoteži snaga
Istina je da način na koji SIPRI predstavlja svoj izvještaj, osim toga sumirajući prikaz budžeta za odbranu država, uz ukupnu konverziju u američke dolare, lako podstiče ovu vrstu poređenja, iako je posebno neefikasna, pa čak i često potpuno netačan. Ova vrsta poređenja pretpostavlja, u stvari, da ulaganja u odbranu predstavljaju strogi pokazatelj ravnoteže vojne moći između država.
Ostaje da se pročita 75% ovog članka,
Pretplatite se za pristup!
Les Klasične pretplate omogućiti pristup
članci u njihovoj punoj verzijii bez reklamiranja,
od 6,90 €.
Prijava za bilten
Registrujte se za Meta-Defense Newsletter primiti
najnoviji modni članci dnevno ili sedmično
Nesposobnost Zapada da direktno ili indirektno upravlja i prati izvoz svojih komponenti u Rusiju, olakšava situaciju ruske industrije oružja. Poslije i danas ostaju prednosti zapadnog oružja u odnosu na njihov ruski ekvivalent, Cezara se ruski vojnici na primjer plaše zbog njegove preciznosti, gdje ruska strategija ide ka zasićenju bez preciznosti, Patriot je također superiorniji od S300…