Možemo li spasiti europski FCAS program lovaca sljedeće generacije?

Najavljen 2017. od strane Emmanuela Macrona i Angele Merkel, FCAS-ov program za budući zračni borbeni sustav ima za cilj razviti, do 2040., novu generaciju borbenih zrakoplova (šesti po zadnjem broju), lovca sljedeće generacije, kao i 'set sustavi namijenjeni pružanju zrakoplovu neusporedivih operativnih sposobnosti. Od svog pokretanja, program se više puta našao suočen sa značajnim poteškoćama, bilo da su bile povezane s političkim arbitražama, a posebno sa zahtjevima njemačkog Bundestaga, teškom industrijskom razmjenom između 6 zemlje sudionice (Njemačke, Francuske i Španjolske) i konceptualne i doktrinarne razlike između oružanih snaga 3 zemlje. No, FCAS se nikada nije našao pred bezizlaznom situacijom poput ove u kojoj se danas nalazi, dok je izvršni direktor Dassault Aviationa najavio da više ne namjerava pregovarati s Airbus DS-om oko prvog stupa NGF programa, te da sada čeka političku arbitražu za nastavak programa, znajući da su već nastale poteškoće već odgodile puštanje uređaja u rad za 5 do 10 godina.

Odabirom ovakvog stava, Dassault Aviation jasno znači da je sada na Emmanuelu Macronu, pokretaču programa, da natjera Berlin, Bundestag i Airbus DS da odustanu od svojih zahtjeva za kopilotiranjem prvog stupa, u suprotnom Dassault Aviation bi povući se iz programa, znajući da s punom knjigom narudžbi nakon nedavnih međunarodnih uspjeha Rafale, i svoje kapitalne autonomije vis-à-vis države, francuska aeronautička skupina ima više vremena za čekanje od Emmanuela Macrona, francuskog ratnog zrakoplovstva i francuske pomorske aeronautike. Međutim, ovaj žestoki sukob koji je u tijeku samo je konačna posljedica programa obilježenog značajnim razlikama, posebice između Pariza i Berlina, u ishodištu klime uzajamne sumnje između dva partnera, te sve čvršćih i nekompatibilnijih stavova koji obećavaju FCAS mračna sudbina; bili bismo u iskušenju reći još jedan, budući da je popis prekinutih ili mrtvorođenih programa europske obrambene suradnje tako dugačak.

Pod ovim uvjetima čini se da je teško zamisliti budućnost ovog programa. Istina je da jednostavnom analizom dubokih razlika i antagonizama koji su se oko njega pojavili posljednjih godina, rješenja koja bi omogućila ponovno utemeljenje FCAS-a na zdravijim temeljima daleko su od očitih. Međutim, kad proučimo same uzroke tih bezizlaza, moglo bi se pojaviti rješenje. Uistinu, umjesto pokušaja forsiranja suradnje između industrijalaca na nestabilnim i loše definiranim osnovama, bilo bi mnogo učinkovitije usmjeriti pozornost na njihove uzroke, u ovom slučaju na duboke razlike koje se suprotstavljaju očekivanjima Berlina i njegovog Luftwaffea, i Pariza, svoje zračne i svemirske snage i svoje pomorsko zrakoplovstvo, naime Njemačka prije svega namjerava razviti nasljednika Typhoon, lovac visokih performansi za premoć u zraku koji može letjeti visoko i brzo, dok je za Francusku riječ o zamjeni Rafale, višenamjenski lovac s nosača, sposoban za izvođenje dubokih nuklearnih napada. Površnim čitanjem ove dvije specifikacije moglo bi se zaključiti da su nekompatibilne. Međutim, time bi se brzo zaboravilo da borbeni zrakoplov nije samo konstrukcija, već sustav sustava, te da se te dvije potrebe mogu oslanjati na brojne zajedničke sustave. Drugim riječima, kako bi se spasio FCAS, bilo bi prikladno prijeći s programa koji se temelji na sustavu sustava na Program programa koji dijele zajednički sustav sustava.

75% ovog članka ostaje za pročitati,
Pretplatite se za pristup!

Les Klasične pretplate omogućiti pristup
članaka u punoj verziji, A bez reklame,
od 6,90 €.

Prijava za bilten