Kao što je objašnjeno u prvi dio ovog članka, budućnost programa MGCS, iako solidna i uravnotežena na njegovom pokretanju, znatno se pogoršala posljednjih godina, pod kombiniranim djelovanjem destabilizirajućeg dolaska Rheinmetalla koji je nametnuo Bundestag 2019. i obnovljene potražnje u svijetu u smislu teških tenkova u vezi s ratom u Ukrajini.
Nakon neuspješnog pokušaja ministra oružanih snaga Sébastiena Lecornua u srpnju s ciljem da sa svojim njemačkim kolegom Borisom Pistoriusom ponovi pristup koji je omogućio deblokadu situacije oko programa FCAS, sada se čini da je Pariz promijenio melodiju.
Doista, prema web stranici latribune.fr, Francuska bi sada željela nametnuti Italiji pridržavanje programa MGCS, s ciljem, barem u govoru, njegove rebalanse, i stoga, u konačnici, njegove konsolidacije i spašavanja.
Kako bi i zašto dolazak Italije u program MGCS bio tako učinkovit, kad se Pariz i Berlin već ne mogu dogovoriti oko toga? Kao što ćemo vidjeti, strategija koju otkriva Tribune temelji se na nekoliko poluga, te na nekoliko više ili manje isprepletenih razina.
Kako Italija može spasiti program MGCS?
Dolazak Italije u okviru francusko-njemačkog programa podsjeća na identičnu nedavnu dinamiku, kada je Francuska uspjela uvjeriti London daotvoriti vrata u Rimu u vezi FMAN/FMC programa Francusko-britanska krstareća raketa i protubrodska raketa budućnosti.
Doista postoje mnoge sličnosti između ove dvije situacije. Kao i kod MGCS-a, FMAN/FMC program bio je dio veće bilateralne obrambene inicijative, u ovom slučaju Lancaster-house sporazuma koji su potpisale Francuska i Velika Britanija 2010. godine.
Kao što je sada slučaj s francusko-njemačkom inicijativom iz 2017., nekoliko programa obuhvaćenih tim sporazumima postupno je napušteno. To je posebno bio slučaj s programom FCAS, koji je trebao omogućiti Francuskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu da zajednički razviju borbenu bespilotnu letjelicu tipa Loyal Wingman do 2030.
Konačno, kao i kod programa MGCS, program FMAN/FMC bio je u zastoju nekoliko mjeseci, pa čak i nekoliko godina, zbog neslaganja između dviju zemalja u pogledu tehnologija koje se koriste, željenih performansi i njihovog rasporeda.
Dolazak Italije, koja je već bila partner Francuske u programu Eurosam koji je iznjedrio obitelj projektila Aster, najavljen je u lipnju prošle godine, opet nakon francuskog poziva. Svrha mu je bila konsolidirati program, ali i rebalansirati ga te tako omogućiti dobivanje arbitraža potrebnih za njegov nastavak.
Očito, Pariz je bio inspiriran ovom dinamikom, kao i onom koju je proteklih mjeseci pronašao s Rimom u pogledu obrambene suradnje, da pokuša izvući MGCS program iz kolotečine u kojoj se predugo nalazio, što znači da prijeti budućnosti teških tenkova u vojsci u godinama koje dolaze.
Francusko-talijanska koalicija naglavačke u novijoj povijesti programa
Međutim, to bi bila duboka promjena stava Francuske. Zaista, do sada je Francuska bila glavna prepreka otvaranju programa MGCS drugim europskim partnerima.
Već 2021. London je dao do znanja da je zainteresiran za ovaj program, a Berlin svoju spremnost da se otvori drugim sudionicima u bliskoj budućnosti. Nekoliko mjeseci kasnije, u travnju 2022., Njemačka je čak preuzela vodstvo na ovom području, najavivši da želi brzo otvoriti MGCS program određenim europskim partnerima kao što su Poljska, Norveška, Velika Britanija i Italija !
U to vrijeme, ne tako davno, Francuska je bila ta koja se protivila ovakvom razvoju događaja. Prema Parisu, otvaranje MGCS programa moglo bi se razmatrati tek kada se završi faza studije, donesu tehnološke odluke i savršeno definira industrijska putanja.
U tom kontekstu donedavno se moglo pomisliti da je nabava 125 tenkova Leopard 2A8 kod Rima, moglo bi biti prilika za Berlin da pokuša uvjeriti Pariz da promijeni stav na ovu temu. Obrnuto se tada nije ni razmatralo.
Zapravo, najava, koju prenosi Tribune, o želji Francuske da Berlinu "nametnu" pristupanje Rima, čini se u najmanju ruku paradoksalnom, čak i provokativnom s određenog stajališta za Njemačku, i pokazuje, u najmanju ruku, duboka promjena paradigme od strane Pariza o ovoj temi.
Pratite odnose snaga unutar programa
Primarni cilj Pariza, ili barem onaj koji je kao takav istaknut u članku u Tribuneu, jest redefinirati ravnotežu snaga u programu MGCS. Kao što smo vidjeli u prvom dijelu članka, dolazak Rheinmetalla, koji je Berlin zahtijevao 2019., duboko je destabilizirao industrijsku i tehnološku ravnotežu programa.
Dolazak Italije i Leonarda u program stoga bi bila prilika za preispitivanje industrijskih podjela između triju nacija i četiri velika industrijalca, i time, možemo se nadati, stati na kraj jalovim suprotnostima između Nextera i Rheinmetalla.
75% ovog članka ostaje za pročitati,
Pretplatite se za pristup!
Les Klasične pretplate omogućiti pristup
članaka u punoj verziji, A bez reklame,
od 6,90 €.
Prijava za bilten
Registrirajte se za Meta-Defense Newsletter primati
najnoviji modni članci dnevno ili tjedno
[…] Kao što je objašnjeno u prvom dijelu ovog članka, budućnost programa MGCS, koliko god bila čvrsta i uravnotežena u trenutku njegovog pokretanja, znatno je […]