U izvješću podnesenom američkom Kongresu 2023., Pentagon priznaje da Narodna oslobodilačka vojska danas ima značajan operativni arsenal sastavljen od hipersoničnih balističkih projektila na vrhu s hipersoničnom jedrilicom, tehnologijom koju će američke vojske zapravo dobiti tek u 2025., te u količinama uzorka.
Ova izjava može biti iznenađenje, s obzirom da se već više od 30 godina Zapad, predvođen Sjedinjenim Državama, predstavlja kao tehnološki napredan u obrani da je sam po sebi dovoljan da se nametne cijelom planetu, i kompenzirati ponekad nepovoljnu brojčanu ravnotežu snaga.
Dakle, kada objektivno pogledamo tu tobožnju zapadnu tehnološku nadmoć u pitanjima obrane, uzdignutu u rang dogme već gotovo tri desetljeća, kao i podrijetlo te izvjesnosti, čini se da ona nije samo, često, upitna, nego ali još uvijek, ponekad, izvor štetnih posljedica za evoluciju moći zapadnih vojski u svijetu u potpunoj reorganizaciji, nestabilnijem i osporavanijem nego ikad.
Sommaire
Pristrane lekcije iz Zaljevskog rata
Oni koji su doživjeli kraj 1980-ih svakako se sjećaju da su u to vrijeme zapadne oružane snage bile daleko od toga da imaju očitu nadmoć, uključujući i tehnološku, u usporedbi s vojskama Sovjeta i Varšavskog pakta.
Upečatljiva pobjeda koalicije protiv Iraka 1991
Dakako, i ne bez razloga, zapadni generalštabovi bili su svjesni izvjesnih izrazitih prednosti, kao na području zračnih snaga. Nije se radilo toliko o nadmoći F-15, F-16, F-18, Miragea 20000 i drugih Tornada nad sovjetskim Suhojima i Migovima, koliko o moćnoj potpornoj floti koju su činili zrakoplovi cisterne i Awacovi, koji su djelovali kao učinkovit množitelj.
U mnogim drugim područjima, međutim, uočena prednost je bez konteksta dana sovjetskim snagama, kao što je protuzračna obrana, topništvo ili čak oklopna snaga. Ruske vojske su zapravo imale opremu koja se često smatrala jednako učinkovitom kao i njihove zapadne kolege, ali je bila dostupna u puno većem broju.
Ta se percepcija radikalno promijenila 1991., sa Zaljevskim ratom, u kojem su se iračke vojske, uglavnom opremljene sovjetskom opremom, suprotstavile zapadnim silama koalicije.
Predstavljene tada, vjerojatno prenagljeno, nakon što je iransko-irački rat ostavio bez krvi, kao četvrta vojska na svijetu, iračke oružane snage nisu se uspjele suprotstaviti koaliciji predvođenoj Sjedinjenim Državama, te su morale napustiti Kuvajt nakon nekoliko tjedna zračne kampanje i četiri dana kopnenog napada uništivši velik dio njezinog operativnog potencijala.
F-117, Tomahawk, Patriot: Američka oprema pokazala je svoju nadmoć u Iraku
Zapadnu, a posebice američku, demonstraciju sile mnogi su, uključujući i one koji su se najviše zainteresirali, protumačili kao demonstraciju američke i zapadne tehnološke nadmoći u odnosu na njihove glavne konkurente, Sovjete.
Određena oprema, poput krstareće rakete Tomahawk, nevidljivog lovca F-117 Nighthawk, tenka M1 Abrams, borbenog vozila pješaštva M2 Bradley ili protuzračnog i proturaketnog sustava Patriot, tako je podignuta u rang tehnološke standardnog metra, demonstracijom njihove učinkovitosti u Iraku.
Preostalo je još 75% ovog članka za čitanje, pretplatite se da biste mu pristupili!
Les Klasične pretplate omogućiti pristup
članaka u punoj verziji, A bez reklame.
Meta-Defense slavi svoju 5. godišnjicu!
- 20% na vašoj Classic ili Premium pretplati, uz kod Metanniv24
Ponuda vrijedi od 10. do 20. svibnja za online pretplatu na novu Classic ili Premium, godišnju ili tjednu pretplatu na web stranici Meta-Defense.
U vašoj analizi nedostaje bitan element čija je posljedica “tehnologizam” i koji ste zaboravili spomenuti: američka vojna doktrina “rata nulte smrti” osmišljena krajem 1980-ih i koja je s pravom doživjela svoju trenutnu slavu 1991., tijekom Zaljevskog rata.
U našim demokratskim zemljama jedna smrt je već jedna smrt previše, za razliku od zemalja poput Kine, Rusije ili čak Indije koje nemaju isti odnos kao mi prema životu i smrti.
Otkrivamo na naš užas da su Rusi sposobni prihvatiti gubitak 100, 200 ili 300 000 ljudi ako smatraju da je igra vrijedna toga. I nemojmo sumnjati da ako Kinezi smatraju da je cijena Tajvana jedan ili dva milijuna smrti, nisam siguran da bi ih to natjeralo na povlačenje.
Što se tiče nas zapadnjaka kojima je jedna smrt jedna smrt previše, mi smo odabrali sve veću zaštitu opremom koja je sve složenija, sve teža i sve skuplja, ali sve manje brojna.
Jesu li naša moderna društva danas spremna žrtvovati nekoliko milijuna života kako se Kina ne bi dokopala Tajvana?
Daleko smo od onog vremena kada su dva brata mog pradjeda po ocu bez pitanja otišla na front s vatrenim oružjem i poginula od strane neprijatelja. Vojnika prve, druge klase u 2. bataljunu lovaca pokupili su njemački mitraljezi dok je napadao njemačke linije kod Vergavillea 1. kolovoza 6. Život njegovih ljudi koji su došli iz dubina Francuske i koji ništa nisu bili od velika vrijednost. Trebalo je spasiti domovinu u opasnosti.
Malo smo to zaboravili, ali rat je prljav i donosi samo propast, smrt i pustoš.