Dok europske obavještajne službe upozoravaju, jedna po jedna, na rizik od nepovoljnog odnosa snaga u europskoj obrani protiv Rusije, opetovane provokacije Donalda Trumpa u kampanji, na temu NATO-a, počinju izazivati stvarnu zabrinutost u većini kancelarija SAD-a. starog kontinenta.
Situacija je tim teža što su mnoge europske države već značajno povećale ulaganja u obranu, a da nemaju nikakav dodatni manevarski prostor da ih eventualno povećaju. U ovom području Europska unija može igrati odlučujuću ulogu, kako bi odgovorila na sigurnosnu jednadžbu, danas u Ukrajini, sutra u Europi.
Mnogo učinkovitije nego bezglasnim govorima, ili programima suradnje, ali s predugim vremenskim okvirom, ovo može, zapravo, svojim djelovanjem osloboditi značajna ulaganja, kako u korist kolektivne sigurnosti, tako i samo u potporu Ukrajini, istovremeno pružajući najstrukturirajući okvir za pojavu stvarne europske strateške autonomije, koja je sada očito neophodna.
Sommaire
U Europi raste zabrinutost nakon najnovijih izjava Donalda Trumpa o NATO-u
Čini se da posljednjih tjedana europski čelnici u cjelini pate od velikog uzbuđenja u pogledu budućnosti sigurnosti na starom kontinentu. Prvo, Donald Trump umnožava senzacionalne najave o načinu na koji namjerava preoblikovati angažman Sjedinjenih Država u NATO-u iu obrani Europe. S druge strane, množe se izvještaji o evoluciji ruske vojne moći, s obeshrabrujućim izgledima u Ukrajini, ali i protiv pojedinih zemalja Atlantskog saveza.
Uglavnom, ništa ovdje nije posebno novo. Način na koji se Trump namjerava distancirati od NATO-a bio je već u središtu njegovog međunarodnog diskursa tijekom njegovog prvog mandata. Međutim, nedostatak neposredne percipirane prijetnje u Europi i moderirajuća uloga nekih članova Trumpove administracije ograničili su europsku svijest.
Isto tako, brzo ponovno naoružavanje Rusije, evolucija ruskog društva da podupire vojske, i rizike koje ta transformacija stvara za Ukrajinu i Europu, mjesecima su opisivali stručnjaci za ovu temu. Ako je to od jeseni 2022. dobilo sasvim novu dimenziju, već je u središtu nacionalne i međunarodne politike Vladimira Putina od 2012.
No, uvjereni da su pod zaštitom Sjedinjenih Država, Europljani ponovno nisu znali uvažiti prijetnju koja se razvija, čak ni nakon što je Rusija napala Ukrajinu.
Danas, međutim, čini se da su ove dvije putanje dosegle prag, pogoršan gromoglasnim izjavama Donalda Trumpa u kampanji i Vladimira Putina u punom povjerenju. Od neosvojivog ekonomskog bastiona, Europa iznenada preuzima punu mjeru svoje ranjivosti povezane s njezinom hiper-ovisnošću o američkoj zaštiti, s jedne strane, i nedostatkom iščekivanja pred ruskom prijetnjom, s druge strane.
Europska unija još uvijek traži legitimitet za intervenciju u pitanjima europske obrane
Tako su se već nekoliko dana umnožile izjave, u najmanju ruku zabrinutih, europskih čelnika. Ako nekima nedostaje rješenje, npr Nijemac Olaf Scholz koji se zalaže, bez imalo naglaska, za povratak razumu u Sjedinjenim Državama, drugi, poput Danski ministar obrane Troels Lund Poulsen, ponavljaju upozorenja o brzoj evoluciji ruske prijetnje na granicama starog kontinenta.
75% ovog članka ostaje za pročitati,
Pretplatite se za pristup!
Les Klasične pretplate omogućiti pristup
članaka u punoj verziji, A bez reklame,
od 6,90 €.
Prijava za bilten
Registrirajte se za Meta-Defense Newsletter primati
najnoviji modni članci dnevno ili tjedno
Kako dobre ideje Fabrice! Ipak, više nego sumnjam u provedbu toga u praksi: je li EU sposobna evoluirati da predloži te mjere? I što je možda "gore", znate, to bi Francuskoj dalo odlučujuću težinu u europskoj obrani. Ova zadnja točka riskira da bude još kompliciranija od prve. Ukratko, dobre ideje, ali nerealne, bojim se, jer su previše francusko-francuske... a naši europski prijatelji sumnjiče nas za primarni antiamerikanizam s jedne strane i hegemonističku želju za dobrobit našeg BITD-a s druge strane ...
To je, zapravo, sva poteškoća i najveća prepreka (odatle i zaključak koji se zapravo odnosi na ovu točku): Na Francuskoj je da nađe argumente koje će iznijeti, ali i da stavi na stol ono što drugi, uključujući Njemačka, neće moći odbiti….
Priznajem da ne razumijem upotrebu pridjeva "agresivan" za kvalifikaciju primjedbi gospodina Trumpa.
On samo želi stati na kraj jednoj nenormalnoj ili čak aberantnoj situaciji, u ovom slučaju financiranju obrane brojnih europskih država od strane američkih poreznih obveznika koji bi više voljeli da se te velike svote usmjere na poboljšanje infrastrukture ili školskog sustava.
Krajnje je vrijeme da neki, žele li preživjeti kao istinski samostalne nacije, preusmjere veliku potrošnju na nacionalnu obranu, a ne na kupnju BMW-a ili mercedesa, kao i ljetovanja na obali Sredozemnog mora.
Naglo poboljšanje životnog standarda određenih europskih populacija došlo je na štetu nacionalne obrane.
To je stanje duha koje se mora promijeniti, odricanjem od stanovite udobnosti i dobrovoljnog ropstva da bi se zauzela sloboda i dostojanstvo.
Ne vjerujem, s obzirom na stanje njemačke vojske, da trenutni predsjednik Europske komisije ima i najmanju kompetenciju ili želju osim verbalne učiniti bilo što za stvaranje europske vojne sile
Nijemci, stanovništvo koje stari usred demografske zime, pregovarat će – na njemačkom – s g. Putinom o statusu neutralnosti koji će od njih napraviti veliku njemačku Švicarsku. Ovo se također naziva – sasvim nepravedno s obzirom na hrabrost Finaca protiv Sovjeta – “finlandizacija”
Ovo će savršeno odgovarati modernoj Njemačkoj.
Samo oni koji pamte lekcije iz povijesti ostat će okrenuti Rusima; Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska sa svojim nuklearnim oružjem i naznakama svoje strategije neovisnosti, Poljska ako uspije dovršiti svoje ponovno naoružavanje, Mađari ako se Orban sjeća 1956. i Česi R Fica
Vjerujući da bi Europska komisija, koja je u ime tržišnog natjecanja i jedinstvenog tržišta uvijek sprječavala europske tvrtke da se udruže protiv Kineza i Amerikanaca, do te mjere da ju je osudio Europski sud pravde – afera Legrand – mogla pokrenuti ili podržati strukturiranu nastojanje da se razvije europska obrambena industrija dok se uvijek borila protiv svake inicijative u korist europske industrijske politike koja dolazi iz vjere rudara ugljena ili iz nedostatka znanja briselske birokracije, a ne iz racionalne analize
Trasirani putevi su vrlo zanimljivi ali se moraju nametnuti a ne pregovarati s ljudima za koje i sami priznajete da poriču...i koji nikada neće priznati da su bili u krivu...i griješe...
Možda ćemo biti šokirani Trumpovim provokacijama, ali Europska unija već 30 godina štedi na račun SAD-a što se tiče vojnog proračuna, ako usporedimo BDP 25 milijuna € (SAD), 17 milijuna € (Kina) ,16 milijuna € (EU), ako usporedimo vojne proračune od 252 milijuna za Kinu u odnosu na 233 milijuna za EU, kažemo da je to blizu, ali kineski iznos mora se podijeliti sa 70% da bi se dobili ekvivalentni troškovi života, tj. 370 milijuna eura, i opet kako svatko smanjuje pokriće na svoje, tvornice oružja se grade u zemljama koje plaćaju, dakle francuska, njemačka nauštrb rumunjske ili latvije koja bi bila puno jeftinija. (isto za Rusiju koja u ekvivalentnim troškovima života doseže 221 milijun eura u 2024.)
Još je gore od toga, jer nije dovoljno usporediti paritet kupovne moći s Kinom i Rusijom. Ovi također imaju offset tehnološki klizač, niži nego kod zapadnjaka. Dakle, Abrams M1A2 ili a Leopard 2 A7 koštaju 6 do 7 T-90M, jedan Rafale onu od 3 Su-35, i podmornicu klase Virginia, onu od 3 Pr 885M Iassena. Ruski vojnik pod ugovorom košta u prosjeku 20 dolara godišnje, kineski 000 dolara, u usporedbi s više od 30 za europskog i gotovo 000 za američkog. Prikladno je, ako želimo dobiti ideju, usporediti ruska ulaganja kompenzirana faktorom 60, i više od 000, za Kinu.
ispričavam se ali uspoređujemo troškove života a ne kupovnu moć, što se tiče plaće ruskog vojnika za specijalnu operaciju porasla je na 28000€ + 88€/dan bonusa, 2691€ neto/mjesečno za francuskog vojnika . Što se tiče SU35 i Rafale, bili su predmet usporedbe u pozivu za nadmetanje prije nekoliko godina od strane Južne Koreje, a SU35 je bio zadnji zbog svoje avionike, potrošnje, troškova održavanja i nepostojanja fuzije podataka, toliko normalno da je jeftinije
1/ Ovdje se ne radi o plaći, nego o prosječnom trošku vojnika, koji uključuje plaću, ali i mnogo toga drugog, a isključuje borbene bonuse.
2/ da, tehnološki klizač je niži. Međutim, je li a rafale vrijedi 3 Su-35? Osobno ne znam i sumnjam da itko zna, ali ono što je sigurno je da a Rafale ne može biti na tri mjesta u isto vrijeme... Osim toga, izvozne verzije i VKS verzije često se prilično razlikuju. I za francusku opremu, ali ne u istom smislu...