Tjedan koji završava, 1. ožujka, bit će neviđenog intenziteta u posljednjih četrdeset godina, što se tiče uloge Europljana u globalnoj strateškoj jednadžbi, uloge Francuske u ovoj novoj europskoj strateškoj jednadžbi, kao i uloge vojske i francuskog odvraćanja, da se to postigne.
Ovi često složeni predmeti obrađeni su u nizu analiza objavljenih na ovoj stranici ovoga tjedna. Istodobno, pokazalo se da je francusko javno mnijenje, kao i politička klasa u zemlji, posebno podijeljeno po ovoj temi.
Dok neki Francuzi ostaju uvjereni da je potrebno odgovoriti na rusku prijetnju u Ukrajini i protiv Europe, čvrstoćom, te da Francuska, ali i njezino odvraćanje, imaju stratešku i pokretačku ulogu u Europi kako bi se to postiglo; drugi pak dio se odlučno suprotstavlja tim hipotezama, ističući rizike od produžetka sukoba, uz, na koncu, moguću nuklearnu apokalipsu.
Podjela francuskog mišljenja, iako rijetka u vezi s ovakvim pitanjima, vrti se oko pitanja koje se mora tretirati objektivno i metodično: proširenje francuskog odvraćanja na druge zemlje. Europljani, povećava li to, za Francusku, rizike od eskalacije i dakle izravnog, a potencijalno i nuklearnog rata s Rusijom?
Sommaire
Od Sarajeva do Münchena, dvije povijesne traume razdiru francusko javno mnijenje
Ako hipotezu o potencijalnom sukobu između NATO-a i Rusije sve otvorenije postavljaju zapadni dužnosnici, uključujući Amerikance i Britance, javno mnijenje, poput političke klase, u Europi i u Sjedinjenim Državama, često je podijeljeno oko ove teme.
Međutim, malo je zemalja izloženo tako radikalnim podjelama u svojim javnim mnijenjima kao što je Francuska. Bilo da se radi o potpori koju Francuska pruža Ukrajini, o položaju Francuske u odnosu na Rusiju, a iznad svega o mogućnosti Francuske da proširi svoj opseg odvraćanja izvan svojih granica, kako bi zaštitila svoje europske partnere u NATO-u i Europske unije, dva su tabora čvrsto suprotstavljena, kako unutar javnog mnijenja tako i unutar političke klase zemlje.
Sarajevo, igra saveza i Prvi svjetski rat
Mora se reći da su oko ovih pitanja u Francuskoj na djelu dvije duboke povijesne i kulturne traume. Prvi je bio nitko drugi nego atentat na nadvojvodu Franza Ferdinanda u Sarajevu, 28. lipnja 1914., od strane srpskog nacionalista, koji je Europu, a posebno Francusku, uveo u Prvi svjetski rat i njezinih milijun i pol francuskih vojnika poginulih u borbi .
Odgovornost od igra saveza u ovoj više nego bolnoj epizodi francuske povijesti, iako vrlo upitna, bila je duboko usidrena u francuskom kolektivnom nesvjesnom.
Ovdje također moramo pronaći, dijelom, podrijetlo poznate fraze "ne ginuti za Danzig", koja se stalno ponavljala prije Drugog svjetskog rata, i nedostatka naglaska u francuskim vojnim akcijama protiv Njemačke tijekom Lažnog rata , kada su njemačke vojske bile najranjivije.
Danas se ta trauma nalazi u frazi “Don't die for Tallinn”, koju je nekoliko francuskih javnih i političkih osoba ponovilo proteklih dana.
Prema njima, kada bi Francuska preuzela odgovornost zaštite, svojim odvraćanjem, europskih zemalja, točnije baltičkih zemalja, to bi kroz igru saveza dovelo do znatnog porasta uvlačenja zemlje u nuklearni sukob sa Rusijom.
München, francusko-britanski kompromis i Drugi svjetski rat
Na drugom kraju spektra, postoje pristaše snažnog i dobrovoljnog stava Francuske, u Europi i Ukrajini, protiv Rusije, uključujući proširenje zaštitnog perimetra francuskog odvraćanja na savezničke zemlje i europske partnere koji to žele.
I oni se temelje na povijesnoj traumi, u ovom slučaju na francuskom i britanskom odricanju pred nacističkom Njemačkom, 29. i 30. rujna 1938. u Münchenu.
Naime, tog su datuma predsjednik francuskog Vijeća, Édouard Daladier, i njegov saveznik, britanski premijer Neville Chamberlain, potpisali sporazum s Adolfom Hitlerom i Benitom Mussolinijem, ustupajući Čehoslovačku Njemačkoj, u zamjenu za jamstvo trajnog mira, koje su obećali njemački i talijanski čelnici.
75% ovog članka ostaje za pročitati,
Pretplatite se za pristup!
Les Klasične pretplate omogućiti pristup
članaka u punoj verziji, A bez reklame,
od 6,90 €.
Prijava za bilten
Registrirajte se za Meta-Defense Newsletter primati
najnoviji modni članci dnevno ili tjedno
Izvrsna analiza kojoj možemo pridodati trgovinsku razmjenu od 870 milijardi eura, koju bi SAD teško mogao nadomjestiti u slučaju općeg sukoba u Europi i samim time usporavanja gospodarstva, možemo dodati rebalans europske vojne potrošnje prema intra -EU narudžbe
ovo je pogreška pri tipkanju u pseudo dokumentu 691c JC JAMOT
Moramo uzeti u obzir da je Francuska trošila oko 5 milijardi eura godišnje u posljednjih 20 godina samo kako bi održala svoje odvraćanje, tako da je, bez želje da povlačimo paralelu s Trumpovim optužbama, zemljama EU pomalo lako čekati protektorat bilo američki ili francuski bez trošenja penija.
Nakon invazije našeg susjeda 1870., 1914. i 1940. godine, kolektivno smo odlučili plaćati milijarde desetljećima kako bismo se opremili vjerodostojnom silom odvraćanja kako bismo spriječili da se takve nesreće ponove. I treba li se to staviti u službu Poljaka koji naručuju američko, korejsko i izraelsko oružje?
Pa čak i kad bi Poljaci (ili druge zemlje) kupovali oružje od nas u masovnim razmjerima, odvraćanje bi ostalo polica osiguranja koja štiti samo one koji ga drže i nikoga više.