Zašto bi europski obrambeni napor trebao premašiti 3% BDP-a?

Uz iznimku nekoliko istočnoeuropskih zemalja, većina europskih država krenula je putanjom da dosegnu, ponekad malo premaše, obrambeni napor koji je ekvivalentan 2% njihovog BDP-a, dok je prijetnja danas nerazmjerna onome što je bilo deset godina prije, te da nova prijetnja sada opterećuje američku zaštitu Europe i potporu Washingtona Ukrajini.

Odakle taj prag i je li on prilagođen današnjoj sigurnosnoj situaciji? U protivnom, koja bi bila potrebna vrijednost europskih obrambenih napora, da se poveća natjecanje s Rusijom, uz potporu Ukrajini i osiguranje sigurnosti njezinih interesa u kazalištima koja pripadaju njezinoj zoni odgovornosti?

Prag obrambenog napora od 2% BDP-a i njegove granice

Kao što je ranije spomenuto na ovoj stranici, prag ulaganja u obranu koji je NATO uspostavio na 2% BDP-a, Povodom summita u Cardiffu 2014, ni na koji način nije povezan sa složenim izračunom sredstava potrebnih za suočavanje s budućim obrambenim izazovima, koji su 2014. također bili vrlo drugačije zamišljeni nego što su zapravo deset godina kasnije.

Naprotiv, ovaj prag, kao i njegov rok do 2025. godine, definiran je politički, kao najveći iznos koji mogu prihvatiti sve članice NATO-a prisutne na ovom summitu.

Pregovarači NATO-a, koji su uspjeli izvući ovaj sporazum, posebice od pojedinih zemalja koje su posebno oklijevale povećati ulaganja u obranu, poput Njemačke, ali i Italije, Španjolske, Belgije, Nizozemske i mnogih drugih, bili su upućeni na postizanje najboljeg mogućeg rezultata, posebno ponovno uravnotežiti očigledan jaz između američkih obrambenih napora i onih velike većine ostalih članica NATO-a, uključujući Francusku.

Rok 2025. također je bio najučinkovitiji alat za prevladavanje te nevoljkosti. Čelnici koji su bili prisutni na summitu u Cardiffu dobro su znali da tog datuma više neće biti na dužnosti, prihvatiti činjenicu da to nisu zadovoljili.

Štoviše, tek krajem 2010-ih, a ponekad i početkom ruske invazije na Ukrajinu, stvorio se zamah za postizanje ovog cilja do 2025., dok nekoliko zemalja, od kojih Italija, Belgija ili Španjolska, još uvijek vjeruju da će dostići ovaj prag, ali nakon ovog roka.

U svakom slučaju, ne samo da prag od 2% BDP-a nije osmišljen da predstavlja dovoljnu vojnu moć za jamčenje sigurnosti Saveza, nego je u vrijeme kada je osmišljen, percepcija rizika, široko podijeljena, uključujući i u Sjedinjenim Državama, bila daleko od razmatranja razvoja događaja koji su se dogodili u Europi od tog datuma.

Koliki je europski ekvivalent ruskom obrambenom proračunu?

Dakle, ako se prag od 2% ne temelji ni na kakvoj analizi sposobnosti koja je u skladu sa stvarnošću prijetnji, do koje bi razine ulaganja Europljani trebali uložiti svoje obrambene napore da to postignu danas?

Priznajući da Europljani moraju biti u stanju obuzdati rusku prijetnju sami, bilo bi prikladno da usklade resurse ekvivalentne onima koje ruske vojske imaju i koje će imati u godinama koje dolaze.

Kakvi su europski i ruski obrambeni proračuni u usporedbi?

Moglo bi se pomisliti da je to već tako. Doista, proračun ruskih vojski, oko 110 milijardi eura u 2024., niži je od proračuna europskih, oko 270 milijardi eura, blizu praga od 2%, u prosjeku, koji očekuje NATO.

Ova je usporedba, međutim, pogrešna. Zapravo, ruske vojske plaćaju svoju obrambenu opremu, između 3 i 5 puta jeftinije, nego europske, za ekvivalentnu opremu. Dakle, a Leopard Novi 2A7 košta između 15 i 18 milijuna eura, ovisno o standardima i opremi, u usporedbi s manje od 2 milijuna eura za T-90M.

Lovac Su-35 košta manje od 30 milijuna eura, Su-57 oko 37 milijuna eura, u usporedbi s oko 100 milijuna eura po Rafale et Typhoon, i 120 milijuna eura za F-35A. U pomorskom polju, fregate Admiral Gorshkov i podmornice Iassen-M nabavljene su za 300 milijuna eura odnosno 800 milijuna eura, u usporedbi sa 700 milijuna eura za FDI i oko 1,8 milijardi eura za SSN.

Taj se jaz također nalazi u troškovima osoblja. Dakle, 1,35 milijuna ljudi, uključujući 600 vojnih obveznika, ruske vojske, zahtijeva ukupni proračun od 000 milijardi eura. Za 45 ljudi, francuska vojska troši gotovo 207.000 milijardi eura svake godine, omjer 20 prema 1, iako Rusija troši više nego inače, na bonuse i plaće, kako bi privukla dobrovoljce za specijalnu vojnu operaciju u Ukrajini.

75% ovog članka ostaje za pročitati,
Pretplatite se za pristup!

Les Klasične pretplate omogućiti pristup
članaka u punoj verziji, A bez reklame,
od 6,90 €.

Prijava za bilten