Kad govorimo o obrani, u raspravama se sustavno pojavljuju dvije sintagme. Prvi je očito latinski izraz s kraja 4. stoljeća “Si vis Pacem, Para Bellum”, inspiriran Vegecijem, koji kaže da za mir treba biti spreman na rat.
Druga je francuska poslovica, koju je citirao Raymond Aron 1962. u Peace and War Between Nations, “Novac je tetiva rata”, prema kojoj učinkovitost vojski u borbi ovisi o uloženim iznosima.
Uzete od kraja do kraja, ove dvije rečenice sugeriraju da investicijski kapaciteti koje su države dodijelile, posebice uoči ratova, uvjetuju ravnotežu snaga, dakle učinkovitost držanja odvraćanja, a s njima i očuvanje mira.
Stoga je primamljivo usporediti obrambene proračune između zemalja, ili čak između saveza, kako bi se osigurala odvraćajuća priroda obrambenih alata, i šire, kako bi se dobila ideja o vojnoj ravnoteži snaga.
Mnogi su brzo izvukli zaključke iz objave novog godišnjeg izvješća SIPRI-ja, proučavajući upravo investicije u obranu svih nacija, kao i njihov razvoj. Međutim, jesu li ulaganja u obranu učinkovit pokazatelj u ovom području, za usporedbu vojnih sposobnosti između zemalja, te stoga za izvođenje sadašnje i buduće ravnoteže snaga? Ovo je daleko od očitog...
Sommaire
Objavljeno je godišnje izvješće SIPRI-ja, s, kao i uvijek, nizom komentara
« S obrambenim proračunom od 109 milijardi dolara u 2023., Rusija jedva premašuje ukrajinski proračun od 100 milijuna dolara, uključujući 35 milijardi dolara američke i europske vojne pomoći, i bez usporedbe s 1 milijardi dolara proračuna NATO-a. Rusija stoga nije prijetnja Zapadu.«
Ova analiza, koja se na prvi pogled čini razumnom, ovih se dana ponovno pojavila, na društvenim mrežama, ali iu riječima novinara i pojedinih političkih osoba, u Francuskoj, ali i diljem Europe, nakon objave d.posljednje izvješće SIPRI-ja, prije nekoliko dana. Isto vrijedi i za kinesku prijetnju, iako s 290 milijardi dolara Peking u to područje ulaže tri puta manje od SAD-a.
Zapravo, svake godine se mnoge takve analize objavljuju nedugo nakon što Stockholmski međunarodni institut za istraživanje mira, ili SIPRI, objavi svoje godišnje izvješće o globalnoj vojnoj potrošnji.
Uistinu, bilo u političke, medijske ili komercijalne svrhe, veliko je iskušenje koristiti ove elemente, osobito kada se čini da idu prema željenoj demonstraciji, dok se kite prividnim plaštem koherentnosti. Međutim, oni su vrlo upitni, da ne kažemo lažni.
Usporedba proračuna za obranu nije učinkovita kada je u pitanju izvođenje ravnoteže snaga
Istina je da način na koji SIPRI predstavlja svoje izvješće, štoviše sumiranje prikaza obrambenih proračuna država, uz ukupnu pretvorbu u američke dolare, lako potiče ovu vrstu usporedbe, međutim posebno neučinkovite, pa čak i često potpuno netočno. Ova vrsta usporedbe zapravo pretpostavlja da investicije u obranu predstavljaju striktni pokazatelj vojne ravnoteže snaga između država.
75% ovog članka ostaje za pročitati,
Pretplatite se za pristup!
Les Klasične pretplate omogućiti pristup
članaka u punoj verziji, A bez reklame,
od 6,90 €.
Prijava za bilten
Registrirajte se za Meta-Defense Newsletter primati
najnoviji modni članci dnevno ili tjedno
Nemogućnost Zapada da upravlja i prati izvoz svojih komponenti u Rusiju, izravno ili neizravno, olakšava položaj ruske industrije oružja. Nakon toga i danas ostaju prednosti zapadnog oružja nad njihovim ruskim ekvivalentom, Caesara se na primjer plaše ruski vojnici zbog njegove preciznosti, gdje ruska strategija ide prema zasićenju bez preciznosti, Patriot je također superiorniji od S300…